Topola

Monaldo Leopardi bio je na glasu sa promašenih ekonomijskih osnova i različitih političkih spisa, u kojima se podpuno protivi mislima svoga sina. Njegova majka markeza Adelaida Antici imala je u kući podredjeno mjesto, pa se čini iz pisama, da nije utjecala na sina. Dva su svećenika pod očinskim krovom podali mladomu Giacomu prve naučne upute. Od 14. svoje godine počevši, bio je sasvim samomu sebi prepušten u nauci; očeva knjižnica, koja se još sada nahodi u Recanatiju, bijaše glavno vrelo njegova doskora golemoga znanja. Ovdje se bez učitelja nauči grčkomu i hebrejskomu, a od modernih jezika prisvoji francuzki, španjolski i englezki. S osobitim je žarom prionuo za grčku knjigu; znao bi noći i noči probdjeti čitajući svoje Ijubimce grčke pisce. Pietro Giordani, prijatelj Leopardijev, kazuje u uvodu izdanja Leopardijevih filologijskih radnja, da je Leopardi poznavao ne samo grčku književnost, nego i najsitnije osobine grčkih običaja i u obće grčkoga starinskog života, pa mu se čini, da je Leopardi sam pravi Grk i medju Grcima jedan od ponajvećih; čini se, kao da je njegova duša bila odredjena, da živi u doba Periklovo i Anaksagorino, pa je po nekoj zabludi zakasnila i javila se u tužne dane Itahje. Njegove prve radnje razpravljaju 0 grčkoj starini, pa su izišle u Milanu godine 1816. u Stellinu listu »Spettatore italiano e straniero«. Osobito su čudo izazvale dvie grčke pjesme, koje je Leopardi objelodanio u 18. godini; obje pjesme odišu Anakreontovim duhom i svi držahu, da su izvorne pjesme iz starine, dok nije sam rekao učenjacima, da ih je on spjevao. Prva je namienjena Amoru, a druga mjesecu. U isti mah priobći prievod himne Neptunu, a opremi ga tumačenjem, kojemu su se zadivili i oni vještaci, koji su progledali obsjenu. God. 1818. izadju u Rimu njegove prve canzone: »Italiji« i »Danteu«. U obje se žali na političko robstvo svoje domovine. Evo glasovite njegove pjesme »Italiji« (u prievodu F. Kovačevića):

Domovino, vidim ti zidove, Slavoluke, stupe i kipove,

139

Giacomo Leopardt.