Topola

Kako pade i kada s visine Tako divne u lužinu ovu? . . . I nitko se ne bori za tebe ? I nitko te od tvojih ne brani ? . . Oružje mi, oružje ovamo, Ja ću samac da se borim, samac Ja da panem. Bože, plamen budi Moja krvca talijanskoj grudi!

Gdje su tvoji sinovi? Oružja I kolesa, glasa, talambasa Jeku čujem: u tudjoj se zemlji, Italijo. tvoja djeca bore. Cekaj, čekaj. Ja već eno vidim, Ili mi se teke tako čini, Na gomile vojsku i hatove, I dim i prah i bliesak sabalja Ko sikćanje munja kroz oblake. Ne tješiš se? I drhtave vedje Ne savijaš na sumnjivi slučaj? Sto se kroz ta polja talijanska Mladež bori? O bogovi sveti, Talijanski junaci se bore Za drugoga! Haj! nesretan onaj, Sto pogine u krvavu boju Ne za svoj dom, za ženu i djecu, No za drugi narod i tudjijeh Od dušmana te ne može reći Umirući: domovino moja, Onaj život, što si mi ga dala, Opet vraćam sad u njedra tvoja.

Oj! vremena iz starosti drevne, Dobrosretna, draga i blažena, Kada u smrt narod na gomile Trčijaše domovine radi.

141

Giacomo Leopardi.