Topola

I vi vazda slavni i štovani Tesalički okršaji Ijuti, Gdje Perzija i sudbina mnogo Gore biše nego šaka Ijudi Plemenitih grckih sokolova. Ja mnim, trava i krši i vali I planine vaše da pričaju Tajanstvenim govorom putniku, Kako ono poprište pokriše Nedobitne čete, koje Grčkoj Zavještane i odane bjehu. Tada Kserkse podal i okrutan Bježijaše preko Helesponta Ostanuvši brukom i grdilom I potonjem pasu 1 svoje krvi; A na brijeg zelene Antele, Sveta četa gdje izpusti dušu, Da grob steče bezsmrtnog života, Simonid se penjaše gledeći Nebo, more i široko polje.

I od suza nakvašenim licem I zavrlom dušom i klecavim Koljenima, milozvučne lire Drmnu žice slave i poštenja: Oj! blaženi vi, koji ste njedra Otvorili dušmanskim kopljima Rad Ijubavi one, što vas dala; Vi, koje vas Grecija poštuje, I kojim se cio svijet divil Na oružje i na pogibelji I u hudu sudbinu koja vam Silna Ijubav mlade trže đuše? Kako vam se, o sinovi, zadnji

1 Koljenu,

142

Giaco?no Leoparđi.