Topola

Ako Heine slavi marseljezu, čini to poradi toga, jer ju drži simbolom velike revolucije. Poštuje li Napoleona, radi to, jer je on svladavao kraljeve i stari poredak. Heine je čak vjerovao, da bi Nikolaj, silnik ruski, mogao biti vodja evropskih slobodnjaka, jer je Nikolaj bio snažna, razvita ličnost. Heine je osjećao, da najzad odlučuju pojedinci i sile; zato se ruga slabirn vladarima, najpače trima tucetima njemačkih vladarčića. Heine se zgražao od života bez Ijepote; Fourierov phalanstere, velika radionica bez suviška, koji je potreban umjetnosti, činjaše mu se, da će se u budućnosti izvesti, ali ga to nije zadovoljavalo. Još više ga je Ijutila pomisao na život bez veličine, u kojem bi svi Ijudi bili jednaki ne priznajući nikakova boljega mjesta genijima. Pjesnik je jamačno odabravao revoluciju protiv Ljudevita XVI., ali je u isti mah osudjivao Bruta, toga glupana, koji nije umio drugo nego da porine nož u velikoga čovjeka Cezara. Heine je mislio, da je monarhist, jer je bio cezarovac; mislio je, da je demokrat, jer je porietlom iz plebejske kuće i jer je prezirao sve povlastice po rodu. Ipak je on u svojem najunutrašnjijem duševnom životu vjeran samomu sebi. Nesklad u njegovim političkim simpatijama i tendencijama polazi odatle, što je veličinu i Ijepotu isto tako Ijubio kao i slobodu, i što najveći razvoj Ijudskoga roda nije htio žrtvovati na oltaru neprave jednakosti.

II

Henrik Heine rodio se (po svoj prilici) 13. prosinca godine 1797. Njegov otac Samson Heine iz Hannovera bio je u mladosti vojnički živežar, pa je bio u častničkom redu. Bio je za mladih dana u vojni u Flandriji i Brabantu; no kad se oženi Peirom van Geldern, nastani se kao trgovac u Diisseldorfu. Bijaše to krasan, miran, ponosit čovjek, srednjega dara, pa i trgovac srednje ruke, nije razumievao umjetnosti ni poezije, ali je poput djeteta Ijubio uniforme i imao »otmene pasije« za igru, glumice, pse i konje. Vele, da je upregao dvanaest

170

Henrik Heine.