Topola

da se bavi oko narodne poezije; ona se svojom Ijepotom i neobičnom, grozovitom okolinom duboko kosnu pjesnikove duše. Zato opažamo u Heineovim prvim pjesmama mnogo misli o grobovima i smrti. Od godine 1816. iztisne druga djevojka Josipin lik. Roditelji su Harry-a (tako mu je zapravo ime) odredili, da bude trgovac, jer su vidjeli, kako su Rotschildi sjajno uspjeli. Oni pošlju sina u Diisseldorf u trgovačku školu, zatim na nekoliko mjeseca k nekomu novčaru u Frankfurt, gdje je njegov stric Salamon Heine bio prvak medju trgovcima. S pomoču svojega strica, o koga je bio pjesnik vezan za svega života, otvori Heine godine 1818. u Hamburgu komisionu trgovinu englezkim rukotvorinama pod firmom »Harry Heine & Co.«, ali je, kako se moglo očekivati, več drugoga proljeća posao propao. U stričevoj kući nadje pjesnik ne samo mrznovoljasta dobročinca, koji ga nije nikada shvačao i uviek se na njega srdio, nego i treću njegovu kćer Amaliju, koju je pjesnik zavolio, pa opjevao i prokleo u raznim imenima (Marija, Zuleima, Molly, Evelina, Otilija i dr.). Nikada ne sustaje opisujući njenu Ijepotu, ona sja u sjaju Ijepote kao Afrodita, njene oči, usne i obrazi nalik su na Madoninu sliku u kolonjskoj stolnoj crkvi, njene su oči Ijubice, ruke su joj liljani i t. d.; ali se čini, da ga ona nije Ijubila. On se još uviek nadaše, da će s vremenom biti njegova Ijuba; godine 1821. ona se udade za nekoga vlastelina iz Kraljevca, pjesnika to porazi kao munja, te je to u pjesmama prikazivao neoprostnom izdajom. S pomoću stričevom podje Heine u sveučilište, budući da mu je trgovačko zvanje bilo mrzko. Heine god. 1819. podje preko Dtisseldorfa u Bonn, da se upiše u pravnički fakultet i da postane doktor prava, kako je zahtievao stric. Upravo u ono doba počnu vlade progoniti »burše« i sve narodno nastojanje mladeži, pa tako i Heine, tek što je prispio, bio je nazočan kod djačke svečanosti u spomen bitke kod Lipskoga, a to je dostajalo, da ga upletu u malu političku parnicu, koja ostade bez uspjeha. To je samo povećalo u njega mržnju za reakciju. Svjedočba, koju je dobio iza izpita zrelosti

172

Henrik Heine.