Topola

u sveučilištu godine 1819., veli, da ne umije grčki, da je premalo vješt latinskomu, da nije mogao odgovarati na pitanja iz matematike, ali da »nije bez znanja u povjesti« i da njegova njemačka zadaća, i ako je čudno sastavljena, »dokazuje dobro nastojanje«. Heine bijaše srednje veličine, ridja mu je bila kosa dosta duga obavijajući golobrado lice; crta je bio pravilnih, nosa gotovo grčkoga, modrih očiju, velikih izrazitih usta, koja su se često ovijala hladnim, porugljivim posmiehom, značajnim i po njegovu poeziju, napokon neobično bielih ruku. Slušao je predavanja o pravu, pa 0 literaturi i povjesti. Od sviju ga se profesora najviše doimaše poglavica romantičke škole A. W. Schlegel, kojemu je Heine donio svoje pjesme. U taj mah piše Heine svoju prvu tragediju »Almansora«. Pod kraj god. 1820. preseli se Heine u Gottingen; grad mu se ne svidje, pa kad je nakon nekoliko mjeseca poradi neznatne prepirke s nekim drugom dobio Consilium abeundi, ode godine 1821. u Berlin. Uveden u kuću Varnhagenovu, u duševno središte grada, gdje se sabiraše aristokracija krvi, talenta i naobrazbe, upoznade se s najboljim družtvom berlinskim. U nekoj opet gostioni, koja se još sada nalazi u Berlinu, sastajao bi se u veče s mnogim genijalnim umjetnicima i književnicima onoga vremena, medju kojima se iztiču osobito Hoffmann i Grabbe. Ovdje mu podje za rukom naći nakladnika, koji mu obeća štampati prvu zbirku pjesama i dati četrdeset primjeraka za honorar. Knjiga izadje u prosincu godine 1821. i pronese njegove ime na daleko i široko, pa već ova prva knjiga urodi posljedovanjima i parodijama. Heine je u sveučilištu slušao najvrstnije savremene učenjake; Hegela, koga je sa strašću Ijubio, sanskrtista Boppa, klasičnoga filologa Wolffa i pravnika Gansa. S mladenačkim žarom pristane Heine u kolo Ijudi, koji su išli za reformom židstva i nastojali, da svoje plemenike upute u evropsku kulturu. S jednakom žestinom navali u »Almansoru« na odpadnike Zide i indirektno pod tudjim kostimom na kršćanstvo. Tragedija je izišla kao i druga njegova početnička radnja »Wil-

173

Henrik Heine.