Topola

obasjana, a zbiljsld se život gubi u sumraku, drugiput izčezava vizija, a zbilja pomalo izbija u jasnoj razsvjeti. Od njemačkih se pjesnika Heinea prvi dojmio A. W. Schlegel, koji mu je bio učitelj u Bonnu. Povodeči se za njim obradjuje u lirici romantične priče o duhovima i upotrebljava romamične arhaizme. U jambskim njegovim pjesmama već se osjeća utjecaj pjesnika Vilima Miillera, čije je mnoge pjesme uglazbio Schubert. Od Miillera se naučio Heine, kako se mogu preradjivati prostonarodne pjesme. U trohajskim pak pjesmama prvoga perijoda očito se povodi za romantikom Brentanom. Njegove je romance, čini se, Heine mnogo proučavao. Brentanovu utjecaju duguje Heine predmet svoje divne pjesme o »Lorelevi«. Nema sumnje, da se Heine poveo za Brentanom; predmet je isti, dapače su ostali neki slikovi. Pa ipak kolika razlika! Heine je već stvorio svoj osobit slog, koji se odlikuje najvećim zgušćivanjem misli i slika. Sve je zbito i jedro. Njegovo je glavno sredstvo poetična jedrina. Izraz je u Heinea redovno epigramatičan, zato nije bogat. To je i uzrok, zašto on ne može čuvstveni život onako obilato risati, kao Goethe. Slične koncentracije nema u lirskoj poeziji. Heineu nedostaje čuvstveni sadržaj. On ne opisuje u Ijubavi zdravlja, udovoljstva, sreće; njemu bolje polazi za rukom slikanje strastnoga čeznuća, koje Heine na Correggiov način miešajući boje bolje prikazuje nego Goethe svojom starinskom jasnoćom. Heine nije bio sretan i dosta velik, da se izmiri sa eksistencijom, zato imade u njega cinizma i bjesnila na pretek. Prema tomu je i izraz u Heinea redovno prostiji, krupniji nego u Goethea. Heineov je naturel sastavljen od domišljatosti i mašte, zato pjesnik rado upotrebljava kontraste. Njegov je način pisanja sasvim moderan: sve je zorno, sve za oči. Ako i ne dostiže Goetheova sloga, već je mnogo, što se može s njime dostojno izporedjivati. Slog je izraz ličnosti, oružje u književnom boju. Goetheov je slog premalo zbit, da shvati modernost. Heineov je slog naprotiv sasvim udešen, da prikaže moderni život, nje-

188

Hen?-ik Heinc.