Topola

je kasnije poznatom operom izišao na glas, a kojega je protjerani kralj Ferdinando IV. naimenovao pukovnikom, te se stao boriti kao narodni junak. Hugu podje za rukom, da uhvati toga razbojnika, koji je vidjevši u tamnici svoga pobjeditelja kliknuo: »Niko me drugi ne bi uhvatio!« Hugo sada budući imenovan zapovjednikom Avellinskim pozove ženu svoju, da sa djecom dodje k njemu. I tako je još nejaki Victor vidio Italiju u jeseni god. 1808. Svako može lako pomisliti, kako se darovitoga djeteta dojmio taj put kroz pitomu južnu Francuzku, tu zemlju trubadurskih pjesama, pa onda preko visokih Alpa u divnu Italiju. Mnogi se odjek iz tih dana nalazi u kasnijim njegovim pjesmama. U Avellinu živio mu je otac kao zapovjednik u starinskom mramornom dvoru, te je tu Victor sa svojom braćom liepe dane proboravio. Nu ti sretni dani za malo potrajaše. Kad je kralj Josip otišao u Spaniju (god. 1808.), podje i pukovnik mu Hugo za njim, a mati se sa djecom opet vrati u Pariz. Tu Victorova mati nadje stan u nekakom starom samostanu (Feuillantines), uz koji je bio velik vrt. U tom se vrtu mali Victor mnogo igrao, a kasnije se pjesnik počešće sjećao svoga živovanja u tom doista pjesničkora perivoju, tom »zelenom otoku u moru parizkih kuća«. Taj mu je perivoj ostao u pameti s još jednoga razloga. Jednoga dana nadje se u toj tihoj obitelji još jedan čovjek osrednjega stasa i blaga lica. Za stan mu dadoše straga u vrtu neku izbu u kućerici, koja je negda bila sakristijom. Taj čovjek nikamo iz tog vrta nije odilazio, niti se i s kim sastajao; djeca su ga zvala kumom, a on je s njima vrlo liepo postupao, premda je inače bio mrka pogleda i zamišljen. S osmogodišnjim se Victorom igrao i učio ga latinski. Neznani taj gost bijaše doista Victorov krstni kum, a po imenu gjeneral Lahorie, kojega je Napoleon osudio na smrt, što je i on bio u onoj zavjeri Moreau-vljevoj protiv Napoleona. Hugova ga je gospodja zaklonila u svom domu, što je bio stari znanac i pobratim njezina muža, a već jadan nije znao, kamo da skloni svoju glavu, jer su Napoleonove uhode uzastopce za njim išle *

195

Victor Hugo.