Topola

Victor Hugo

i.

26. veljače god. 1802. rodi se u Besanconu pukovniku Hugu treći i zadnji mu sin, kojemu na krstu nadjenuše ime Victor. Diete bijaše slabunjavo, i da nije bilo brižne mu majke, jedva da bi poživjelo. Njezinoj Ijubavi i njezi odužio se kasnije slavni pjesnik krasnim stihovima. Pominjući opet jednom svoje djetinjstvo ovako kliće: »Oj, majćina Ijubavi! Ijubavi, koje niko ne zaboravlja! Divni kruše, kojino Bog dieli i množi Stole, koji si uviek postavljen na domaćem ognjištu Svakoga dopadne njegov dio, a svakomu si ćitava svoja!«" Mladi dani Victora Huga bijahu veoma uzburkani; ta, takav je bio život gotovo u svih ćastnićkih porodica Napoleonove vojske. Otcu mu bijaše naskoro poći sa djecom i ženom na Korziku, a onda na otok Elbu. Kad pukovniku Hugu stiže nalog, da poteće na vojsku u Italiju, krene on onamo, a žena mu se j djeca upute u Pariz (god. 1805.). Do toga vremena dopiru i prve pjesnikove uspomene. Bučan život ogromnoga Pariza živo ga se dojmio, a dobro je utuvio, kao i svako, prve dane svoje u školi. Nu ne bijaše mu ovdje dugo boraviti. Čim je Josip Bonaparte, Napoleonov brat, postao talijanskim kraljem, Victorov otac priedje njemu u službu i dobi nalog, da uhvati hajdućkog harambašu Fra Diavola, koji

* Feuilles d’ Automne, I.