Topola

kovu fiziognomiju samo u pola profila, premda još ne opažamo njegove Ijute satire i grizkoga cinizma, ipak u vrelom i svečanom patosu mladićevu izlazi pred nas veliki »ego (ja)« u poeziji ovoga stoljeća. Ima u toj pjesmi subjektivitet, koji svladava svaku pojedinost, »ego«, koji se nigdje ne gubi. Childe Harold poslije burna mladovanja, pun spleena ostavlja domovinu, u kojoj nema ni prijatelja ni drage. Dodijao mu je mladi život, jer se prerano zasitio užitaka, i jer je sklon melankoliji od prirode. U njega nema one drzovite veselosti mladenačke, ne mami ga zabava ni slava, misli da je već svršio, pošto je tek malo izkusio. Pjesnik se podpuno podudara sa svojim junakom tako, da se ni za čas ne može uznieti nada nj na krilima ironije. Nama se to danas ne svidja, kao Bvronovim savremenicima, jer je prošlo vrieme, kad je blaziranost bila zanimljiva. No nitko ne može previdjeti, da maska ovdje prikriva ozbiljno i bolno lice. Maska bijaše tragična melankolija, a kad ju skinemo, nalazimo pravu sjetu. Haroldova je nošnja samo domino na krabuljnom plesu, ali krije mladića s ognjenim čuvstvom, oštrim razumom, tamnim dojmovima životnim i sa neobičnom Ijubavlju k slobodi. Byron medjutim u prvim pjevanjima »Childe Harolda« još nije umio iznieti cielo svoje biće. Istom u »Don Juanu« vidimo Bvrona u podpunoj slici. U veljači god. 1812. govorio je Bvron u parlamentu prvi svoj govor u prilog siromašnih radnika u Nottinghamu. Drugi se njegov govor tiče emancipacije katolika. Prvi je govor bio veoma povoljno primljen, pa to bijaše reklama za prva dva pjevanja »Childe Harolda«, koja su upravo izišla. Bvron postane preko noći slavan čovjek, nov lav Londona, legitiman vladar grada za godinu 1812. Sve, što je u Londonu liepo, otmeno, naobraženo i sjajno, klanjaše se dvadesettrigodišnjemu mladiću. To bijaše doba, kad je upravo procvjetalo dandvstvo. Družtva i plesovi, glumište, igra i dugovi, Ijubavne pustolovine, zavadjanja i dvoboji bijahu glavni poslovi aristokratije. Byron bijaše junak dana, dapače ciele godine. Tako mlad i liep, pa tako poročan!

10

Lord Byron.