Topola

278

Spomen ’z nas imajte u svetom moljenju, Ter prošćenje dajte k ovom razdiljenju: S Bogom na svršenju života i rati ; Bog k ovom trpljenju nemoj vas pušćati, Daj nam se v življenju nebeskom zastati. Pavao Vitezović.

Poslanica prijatelju. Andro, vrieme leti silovito, Pod muč bježi, da ga se ne čuje, I prohodeć, rukom čudnovito Jednom gradi, jednom razgradjuje. Zubi su mu oštri i gvozdeni, Te bez štete nigda ne ujeda, Vremenu su kralji podloženi, Niko g’ većma pazi ni razgleda. Sreća blago po svjetini dieli, A1 ne može vrieme darovati; Ne kupe ga većma dvori bieli, Neg’ li čoban u tužnoj pojati. Lakom kîipî u tobocu zlato, Putnik trpa jelo u torbice, Vrieme nije postaviti dato Za nevoljne svoje potrebice. Cviet je mladost od kratka života, Kako ruža, kâ, kad sunce grane, Pusto sieva preko dračna plota, Dok omrkne, veće je nestane ; Necienjena na zelenu struku Uvenut će, ako k njoj diklice Ne uzpruže za utrgnut je ruku 1 naresit srcelovno lice. Dok j’ u tebi još junačka snaga Sit se svaka dobra nauživa’ ;