Topola

Sunčanici ugrabljenoj.

Trud je ljubit, trud je veći Ne ljubiti, liepo što je: Nu što ljubiš, ne moć’ steći, Nad sve trude trud ovo je. Tiem, preliepa Sunčanice, Misli, u kakvu živem trudu, Gdi skroveno tvoje lice Većma uzmnaža mu požudu. Slavic, komu po nesreći Ote porod ruka kleta, Boležljivo žuboreći Oko gniezda prazna oblieta. Tako i ja mjesta, koja Našu ljubav svjedočiše, Pun gorkoga nepokoja Obtjecivam željno odviše.. I vidjet mi tad uzbude, Da je u tmini strana svaka Bez sunčane tvê razblude, Bez svjetlosti tvoga zraka.

Velim: Odi ja razgledah Najprie ures nje gizdavi, Odi željeh,, sumnjih, predah Vas užežen u ljubavi. Vjernom rukom svom razpali Odi želje, kê me more ; Odi s njom se stah mnokrati Na Ijuvene razgovore. Od priblage me gospoje Odi primili celov prvi : Odi ognjeno srce moje Njoj zapisah mojom krvi. Mjesta su ista: nu nje lice Nije da tužnom odkrila bi : Gdje si, ah sladka Sunčanice, Ah, tko mi te, dušo, ugrabi ? Nek ja, odlučen ne živjeti, Tebe skrovne kroz nemire Samo gledam u pameti I studene grlim mire ! Ignjat Gjorgjić.

Zahvala djevojčice.

Podranila djevojčica Jutrom prie zore Ter rumena sva cvietjica Brala sred gore. Vienac vila od bosilja Sa zlatom žicom, A tratorka s njime dilja Pored s ružicom.

Uresila viencem vlase, Kê s pomiijom goji, Na hladenac ogleda se, Kako joj stoji. Tu je liepa zamjerila Angjela s nebi, Ter je mlada govorila Sama u sebi :

9