Topola

16

Jest, jest, dušo, sva si bila moja Moja, moja oh nebeske slasti ! «Moja?» pitah, a ti reče; «Tvoja!» I sav smućen u Ijuvenoj strasti Samo vapljah: «moja, Mino, moja!» I nektarom mnjah da Bog me časti. A kad nakon oreći gromovi S tog nas raja jedva probudiše , . . Kad za život ■— oh za život novi Oči nam se opet otvoriše, Za ruku te, angjele, ulovih 1 naše se duše razumiše .... Čuvaj, dušo, vjeru, čuvaj mi ju; Kletvu našu bozi silni čuše, Posvetiše svezu najnježniju, Koja veže silno naše duše, I u vieke brižni vrh nas bdiju, Na pogrješku da gromove sruše ! To sve snievah a, Bog zna, što tade Snievalo s’ u isto doba Mini ? ! Ah jaoh meni ! ona ni ne znade, Da tko i misli na nju u daljini ! Ah, sladko se, braćo, snievat dade, A1 se sanka riedko uistini. Ivan Trnski.

Sjećanje.

Još se sjećam srećna dana, Kad iz noćnog, sunce, skuta, Ti mi granu nenadana; Kad te spazih prvog puta. Još se sjećam srećna časa, Kad me dimu ohladnjela Divna njega tvoga glasa, Kano božjeg glas angjela.

Još se sjećam onog trena, Pogledat me kad izvolje, Kad me miljem zatečena Srce prvi put zabolje. Sladka, Bože, uzdisanja, Vrućih želja, krasnih nada I miloga osjećanja, Kad me ljubav prva svlada.