Topola

22

Prvi cielov.

U vrtu cviet si brala, Bijaše krasni maj, Zanesen ja ti rekoh : «Daj ružu meni, daj!» A ti mi cvietak poda, Uz ružu bio trn : Iz prsta moga krvca U mrak mi kanu crn. Uz prozor mi sjedjaše, Hvataše jur se mrak, Tek divni mjesec bliedi, Proz okno slaše trak.

A ja na tvojih grudih, Je 1’ bio san ii’ raj, Ugaslim šaptah glasom; «Daj cielov, dušo, daj!» Ti stidno zažev oči, Uzdrhta tielom sva: Na koralj ne ti usne Priklopili usne ja. I dugo, dugo slasti, Sa usta srkah med; A1 minu slast u grudih Čeznuća osta zlied.

U vrtu ruža vene, Još samo strši trn, U grudih mi se vije Čeznuća oblak crn. Hugo Badalić.

Gdje si ti?

Spustila se tiha noć, Zvjezdice se sjaju, Navrh neba plavetnog, Drhćuć ko u vaju. Tiha noć je. Gdje si ti? Moje srce bije Glasnije te glasnije, A1 te nigdje nije. • Gdje si ti? Ah, gdje si ti, U kom li si kraju? Komu 1’ tvoje očice Uzdano se sjaju?

Komu I’ tvoje usnice Sapću rieči sladke, Da uza njih miluje Obraze ti gladke? Zalud pitam: Gdje si ti? Odgovora nema; Kao mrtvac bezćutnim Narav sankom driema. Tek će gorski potočić, Glasno romoneći, Svojim tajnim romonom Nešto tiha reći.