Topola

A na zemlji da te nije odje, Ne bi na njoj niti svieta bilo. Kad ga Bog još spuštaše na krilo, Tvoj naručaj na susret mu dodje, Ti ga primi i na noge stavi, I korake prve mu upravi, Te on sretno u život si podje. Kako podje, tako i sad hodi : Pod nadzorom tvoga milovanja Sliedeć cestu svoga putovanja, Cesta njemu i najteža godi; A klone li putujuć od muka, Tvoja mila pruži mu se ruka, I digne ga i dalje ga vodi. S tvoga čara život mu se resi Na toj zemlji, biednoj većom stranom, S tebe mu se smije i tad hranom, Kad od gladi na njeg zube kesi; Ti zemljicu, tu tvrdjanu zibku, U ljuljačku pretvaraš mu gibku, Te njezini mile mu se tresi. Ti ga na njoj udomljuješ s volje, S koje svaki najvoli svojini, Sto ju milom navadom si čini : Bila pustoš, gora ili polje, Gdjegod život nastupi si koji, Tu s zemljicom tvoj ga cjelov spoji, Tu je njemu najljepše, najbolje! Zavičajem to mu je mjestance, Tu ga učiš na svome kriocu Majku grlit, umiljat se otcu, Brata, sestru, prijatelje, znance Redjati si okolo srdašca, I pri žaru tvojega sunašca Plest si vience i kovati lance.

0 blaženi vienci, lanci, spone, Kojimi nam breklo srce stežeš, I robom ga s drugim milim vežeš, Da ko kaplja kapljici prione, I u more bezkrajne razkoši Raztopi se s njime i raztroši, Ne kajući, kud ga vali gone. Tad sa svojim’ ti angjeli hitiš, Pa na zemlju nebo nam obaraš, A u nebo zemlju nam pretvaraš, Padajućim zviezdama nas kitiš, Po zlatnijeh dvorovih nas staniš Pa nas častiš, dvoriš, pojiš, hraniš 0 žalosti ! kadkad i zasitiš ! Ali to je bića tvog oluja, Sto no brzo, premda sjajno, prodje; Veća slava tebe ide odje S blagog duha bez striela i buja, Komu teče smjerno i tihano, Ali teče uviek pouzdano Kroz sve sgode nebesnica struja. Tko te ne zna, o nebeska plato, 0 koristi bez ikog sebičja Cista srećo s lica i naličja ! ? S koje majci uz zibku je dato Zaboravit na sve blago ino, 1 misliti na jedno jedino, Na čedo si, materino zlato. Zar ti jesi u njezinom oku, Sto joj žicu kroz sve tmine sja se, Kog joj niti suze ne ugase, Komu iskre svedjer su na skoku Planut tamo, sjati i grijati, Gdje brižljivost, ta matere mati, Slabahnom će da pomogne kroku.

— 55 —