Topola

Tko te ne zna i po milom liku, U kom stvaraš vjerne prijatelje!? Dvije duše, dvije iste želje, Ko dvie ptice, sliedeć tvome kliku, Na susret si prhnu jedna drugoj, I u slozi za života dugoj Dvojače si radost, čast i diku. Zviezda si nam tad zemaljskoj noći Dobre kobi izmedj kobnih sila, Drugarica svakoj dobi mila; U žalosti, brizi i samoći Luč nam tvoja ponajljepše sjaje I putem se predhodnicom daje, Kojim nam je poći do pomoći. Tko ti ne zna i duh onaj sveti, Kojim silno sve narode giblješ, Krune nišeš i priestole ziblješ ! ? Kojim srodna srca i pameti Spajaš jedan u plam žarke strasti, Te im slast je vrhu svijeh slasti; Za dom mili živjeti i mrieti ! Nebo tad si razzvjezdano širom Iznad onog omiljelog krajka, Koga zemlja mila nam je majka ; Naše oči gledaju te smirom, Kroz oči nam u srca prodireš, Iz srdaca u život izvireš Sjajnih djela nepresušnim virom ! Tko i let ti najviši ne znade, Razkriljenje duše u najšire, Gdje melemom sva ti se razstire Na sve rane, što ih sviet imade, I koprenom preko svih mu rdja!? Tko ti ne zna milost s milosrdja, Svietlu krunu tvoje zemske vlade ! ?

Kao sunce žarko u sve slike Životu nam tada se prelievaš, Blagoslovom na sve ruke sievaš; Kao sunce žarko bez razlike S njime svakom dolaziš pred vrata, Udjeljuješ svakom svoga zlata, Jer ga imaš dost za svekolike ! Tako tvorac stablo ti razgrana Na petero različitih vrsta, Pet i tvojoj ruci dade prsta, Da mu budeš vješta i valjana Svaku sreću tvoriti na svictu, Po nje silnom i različnom cvietu Da joj budeš na zemlji Cvjetana. Ti to jesi čudotvornom vlasti: Tvoje cvieće i kroz hrid probija, I na sinjem moru se razvija, I na suhoj pješčari će rasti ; Gdje se godjer blagi duh tvoj kreće, Tu na zemlji biva pramaljeće, Tu cvjetaju radosti i slasti! Ti si zemska dobitnica vila : Svaku tvrdost i opornost svaku, Ćud nemilu i volju opaku Ti nadvladaš, sviješ si pod krila, Od postanka boriš se i s smrtju, I da može išto ovdje strt ju, To jedina tvoja moć bi bila. Molitve si posestrima prava ; S njom se sdruživ kao sveto zvono Ti razstavljaš sve oblačje ono, Sto se kupi iznad naših glava ; Nebo čistiš i kroza nj probijaš, I milosti božje se dovijaš, Koja tebi, sve što moliš, dava.