Topola

12

nauka. Ti su otoci glasoviti (a prije bijahu još glasovitiji) zbog ljekovitih trava, što se tuj nalaze. Ja ne znam, koje je biljke i znanstvena motrenja odatle sobom donašao, no ugodno podneblje tih otoka i ljepota njihova položaja svidješe mu se tako silno, te je svojim pratiocima očitovao, da mogu po svojoj želji nastaviti putovanja i kao toliki drugi ljudi tražiti otok, te na njemu kraljevati ; a što je do njega, on da će. se držati svojih dragih Stoëehada. ... Ni jedan od njegovih biografa ne reče o tome ni riječee, no ja nalazim u njegovoj kronici posvuda trag tomu. On govori o tim otocima samo s hvalom, te ih vazda nazivlje: „mes îles d' Hyères, mes Stoëchades“. Bi li bio o njima govorio s tolikim oduševljenjem, da ih nije poznavao, da ih nije vidio ?“ Novi profesor izađe u Montpellieru na znamenit glas. Sveučilište htjede da se obrati s molbom na kancelara Duprata u Parizu, da uspostavi gironnski kolegij, koji pripadaše medicinskom fakultetu u Montpellieru, i koji je u ratovima Ljudevita XI. i Karla VIII. sa Španjolskom donekle bio raspušten. Eabelaisova rječitost i iskustvo davahu mu potpuno pravo za takov nalog, koji rado prihvati i na zadovoljstvo svojih drugova izvede. Stigavši u Pariz, doznade, da je vrlo teško dobiti pristup k tomu čovjeku, koji bijaše veoma zaokupljen poslom. S toga smisli varku, koju pripovijeda u Pantagruel u. U vrlo čudnovatu odijelu hodaše dugo vremena gore dolje pred kancelarovim vratima i doskora ga okruži veliko mnoštvo znaličnika. Kancelar to opazi, te dade pitati, tko je taj komično odjeveni čovjek. Pažu, koji Eabelaisa upita francuski, odgovori latinski ; pisaru kancelarevu, koji ga nagovori latinski, odvrati grčki; nekomu trećemu, koji je razumio grčki, otpovrne evrejski, i tako je zasobice odgovarao španjolskim, talijanskim, engleskim i njemačkim jezikom, dok