Topola

kod svojih anatomijskih predavanja đacima pokazao mrtvo tijelo), liječnik, korektor i izdavatelj medicinskih spisa zasluživao, čim se uzdržavao. Iz tog grada posla svomu staromu prijatelju Tiraqueau-u drugi dio Manaïdovih liječničkih pisama l , koje objelodani kod Grvphiusa u Ljonu. No njegovo znanstveno stajalište označuju osobito knjige Hipokrata i Galena 2 , koje je te godine kod istoga nakladnika objelodanio, popunivši ih svojim znanstvenim istraživanjima, do kojih je bio došao u Montpellieru. Rabelais imađaše već učiteljem u Montpellieru znamenito ime, s velikom većinom pisaca svojeg doba bijaše u prijateljskom snošaju, a njegove književničke radnje pribaviše mu velik ugled među njegovim drugovima, ali slab dobitak. I knjižar bi se znao tužiti, da sa spisima te vrste ne može mnogo zaslužiti. Na to mu obeća Eabelais, srdit zbog hladnokrvnosti općinstva spram knjiga ozbiljna sadržaja, da će mu doskora predati djelo „qui passerait par toutes les mains et ferait proclamer le nom de l'auteur par toutes les bouches, même dans les pays étrangers". (Koje će proći kroz svačije ruke dok će ime piščevo pronijeli od usta do usta čak i u tuđe zemlje). God. 1532. izađe njegova Chronique Gargantuine, o kojoj Eabelais veli u predgovoru k Panta-

1 Joannis Manardi Ferrariensis medici Epistolarum medicinalium Tomus secundus, nunquam antea in Gallia excusus. Lugduni, Sebast. Gryphius. 1532. 2 Hlppocratis ac Galeni libri aliquot, ex recognitione Pran. Rabelaesi Medici. Lugduni, apud Gryphium 1532. Ovo je djelo opet tiskano s natpisom: „ Aphorismprum Hippocratis seetiopes septem, ex Franc. Rabelaesi recognitione; quibus ex Antonii Musae Commentariis adjecimus et octavam, et quaedam alia. Lugduni, Sebast. Gryphi us 1543.