Topola

rutilus, adj. crvenkast, rumenkast, žut, (gro. nvsQog), fulgor; (Plaut,) caput, riđokos; •J- comae; * capilli; f barca; * ignis; * eruor; kao pridjev Rutilus, rutrum, i, n. [ruo] lopata, motika.

rutula, a e,/, [dem od ruta] malo rutvice, po Cio. fam. 2, 22, 3. Kutuli, onun, m. Rutulci, stari narod u Laoiju. Odatle * Kutulus, adj. rutulski, i supst. Rutulae.

S. ili Sex. 1) ime = Sextus. Ser. 2) ime = Servius. Sp. 3) ime = Spurius. -S.C. = senatus consultum. 5) S. (u pismu) = salutem. 6j S. P. D. (u pismu) salutem plurimam dicit. 7) S. P. Q. R. = senatus poqulusque Romanus. 8) S. V. B. E. E. V. = si vales, bene est, ego valeo. Sabaeus, adj. sabej ski, iz Sabe, pokrajine u srednjoj Arabiji, koja obiluje tamjanom, također = arapski, tus, Verg * terra S., a i samo * Sabaea, sreona Arabija; supst. Sabaei, orum, ni. Sabijani, Verg. Sabilria, ae,/. grad u Panoniji, s. Subotišle u Ugarskoj, Aurel. Vict. Sabate, es , f. Sabata, barovit kraj u Etruriji. Odt. adj. -tiuns, sabatski, supst. -tiui, orum, 7>i. Sabaćaiii. Sabazius, ii, m. [Aapd(ios] Sabazi je, azijatsko božanstvo, pridjev bogu Dijonizu ili Bakini. Odatle Sabazia, orum, n. svetkovina na čast Dijonizu. sabbata, orum, n, [adppaTct, počinak] sabat, svetkovina židovska, koju su kasnije i BimIjani držali, Just. 86, 2, 14.; i o drugim židovskim svetkovinama, tricesima misli se clies, 30. dan, svetkovanje mlađaka; * svetkovina uopće. * Sabelli, orum, m. [dem. od Sabinif Sabeloi, starije ime Sabinaoa; sing. Sabellus, šaljivo o Horaeiju, jer je imao đobaree u Sdbinskoj, Hor. ep. 1, 16, 49.; adj. -bellus, * f -bellicus, sabelski, sabinski. SabTni, orum,m. Sabinoi, staroitalski narod, ■međaš Latinoima; inelon., zemlja. Sabinska, ex Sabinis, in Sabinis; sing. Sabinus, Sabimao, * Sabina, Sabinka; Sabinus, adj. sabinski, herba S., glušak, gluha smreka, kojom se kadilo, Ov.Prop.; (Hor.) -mini, i, n. sabinac, sabinsko vino; Sabini, dobro Horacijevo u Sabinskoj, satis beatum unicis Sabinis, Hor. carm. 2, 18, 14. (Drugi pomišljaju na neutrum Sabina; pak tumače: illis quae in Sabinis habeo, drugi opet slažu satis izvodeći ga od sata [supst. od sero] sa Sabinis. 1. Sabinus pogl, Sabini.

2. Sabinus, i, m. Sabin, rimsko ime; navlas!, jedan prijatelj Horacijev, Hor.; brat Vespazijanov, Suet.; stari italski heros, Verg. Sabis, is, m. Sabis, rijeka u belgijskoj Galiji, s. Sambre. -j- sabulum, i, n. krupan pijesak, šljunak. siiburra, sabura, ae, f. pijesak ili šljunak za balast brodu. saburro, 1, [saburra] prenes. jelom i pićem preteretiti, Plaut. Sacae, arum, ni. Šake. nomadi u sjevernoj Aziji, navlast. u sadašnjoj Maloj Buh ariji, Cat. Curi. sacciperium, ii, n. [saccus i pera] torbica novčana, jedn. Plaut. Rud. 2, 6, 61. sacculus, i, m. [dem. od saccus] vrećica, osb. za proojeđivanje vina, Ludi. u Cio. Fin. 2,8, 23.; za novce. saccus, i, m. [aaxxog] vreća; napose novčana kesa, (Phaedr.) vreća za žito; (Plaut.) prosjačka torba, ire ad saccum, ići na prosjačenje. sacellum, i, n. [dem. od sacrum] malo svetište, kapelica, i građa od porušenih kapelica, Nep. Them. 8,5.; sr. sepulcrum. sacSr, (uzgredni oblik pl. sacres [porci] Plaut.) era, erum, adj. 1) svet (opp. profanus ; sr. sanctus), aedes; * s. cervus Nymphis; * Jovi quercus; * Cereri sacrum Polypoeten; * s. vates, jer se Apolonu posvetio; * Orpheus; često o mjestu, gradu, hramu i nal., insula illa eorum deorum sacra putatur; locus s. et profanus; Sacer mons, kadšto također mons Sacer, sveto brdo, u zemlji sabinskoj, na desnom brijegu Anijena (Anio); Sacra via (tako u Mas. prozi, a satno pjesnički via S. u Hor. Sat. 1,9, 1.), Sveti put (cesta); jedna od najljepših i najživljih ulica rimskih, kojom su i iriumfi prolazili, išla je podnožjem Karina preko fora k hramu kapitolskoga Jupitera; također * s. clivus (koje kao dio Sacrae viae, koje u cijeloj ulici); * Ilion (kao u Homera TgoCag iioov nroUe&gov); *s. Tarentum (H ep tunu) ; * s. arces (o hramu Vikiorije na kapitolskom brežuljku; sr. Liv. 10, 33. 29, 14.; a kako drugi hoće o Kapitalu samu); * focus; * ad aquae lene caput sacrae (jer su vruci kao prebiva-

938

rutilus—sacer