Učitelj

а

Uzgoina sposobnost 13

primitivnih naroda svih strana svijeta, pa i kod žutih rasa. Lecičre kaže, da su djeca Kamboča vrlo inteligentna, ali da u 15. goditri zastanu i postaju manje aktivna. Lice im postaie nepravilno i tužnije, na dušu padne im izvesni mrak. To isto opazilo se kod školske djece na Sandviškim otocima, kod Nubilaca i Egipćana.

Po tim podacima sva su plemena sposobna za razvoj, za uzgajanje, ali nekima u tom smetaju prirodni i povjesti faktori, koji njihovu razvoju staju na put i određuju mu granice, preko 'kojih sami ne mogu. No prirodne prilike mogu se promjeniti na 'bolje, a u njima se može pleme malo pomalo razvijati, ali samo u toliko, koliko dopuštaju promijenjene prilike, Pusta i neplodna stepa ne može se pretvorili u plodno polje, ali civilizacija može njezinim stanovnicima olakšati borbu za bitak željeznicama i drucim prometnim sredstvima, kao i onima za proizvađanje hrahe. Takva prilagodba životnih uvjeta stvara i prilagodbu psihofizičkoga habita čovječjega. Dakako da za to treba vremena. Ali jednake prirodne prilike ne mogu se svuda slvoriti. Ni socijalne prilike ne mogu biti jednake, pa će u toi sposobnosti biti vazda velika kva litativna razlika. Nije moguće da se svuda na zemlji sve ukloni, šte smeta duhovnome razvoju, a primakne, što mu prudi. Ni povjesni razvoj ne može se izbrisati. Utiecaj duge prošlosti može se na živuće radove oslabiti, ali se ne može iskorijeniti, jer je baštinjenle lanac, koji se ne da prekinuti. Promjena miliea može malo pomalo da stvori psiho-fizičku prilagodbu, koja se opaža kao neka varieteta pos'ile generacija. Na taj način dolazi u lanac baštine nova karika, ali ona je u najužoj vezi sa prijašnilma. Plemenski karakter, narodni fip napokon se promijeni, ali ta promjena nije apsolutna, nego samo relativna.

Prirodni životni uvjeti različnih ljudskih skupina ne će biti nikad jednaki, kao što ne će biti na zemlji iedna klima, pa tako se ne će ni svi narodi jednako kulturno razvijati. Ne evropski narodi, ta velika obiteli naroda, prem već tolike vijekove među sobom opće, ipak nijesu jednaki. Na svim kulturnim područjima vide se kvalitativne razlike. A kad se evropska kultura sporedi s kulturom! istočne Azije, vidi se tek velika razlika. Nikad nečemo biti svi jednaki, a to ne bi ni dobro bilo, pače: nivelacija u tom pogledu bila bi nesreća. Sav kulturni napredak osniva se na diferenciranju sila, na diobi rada. Prema tome uređen je život. Vidimo, da se tek onda u narodu počinje razvijati neka viša kultura. kad svi narodni