Učitelj

zofiju istorije filozofije daje Drina u svome mnogo čifanome i prevođenome (takođe na slovenački i poljski) delu ,,Misaoni razvoj evropskog čoveka” koje je kasnije preradio i izdao kao „Uvod u filozofiju”, sv. |-—II. . Masarikov pozilivizam i evolucionizam ulicao je naročilo na profesora psihologije i filozofije Franfiška Krejčija (Krejči), 1858—1924, koji je svoju filozofiju izgradio, kako pod ulicajem Spinozinim, fako naročito pod ulicajem Spenserovim u dosledan evolutivni pozitivizam, gledajući u nauci i razumu jedini izvor saznanja. Po mišljenju Krejčija ljudski razum ne može saznali suštinu bića, zato on drži da idealizam nije tačan, a ne priznaje ni mefafiziku kao nauku o Apsolulnom. Može se saznati samo čulni svet, sve} pojava, i zalo je jedino ispravan pozilivizam. Nesaznajno, apsoluhno shvata Krejči kao prauzrok, prasušlastvo svela i tako svome evolucionizmu pridružuje panfeizam. U etici stoji na gledištu socijalong ufilifarizma, ali ga sam naziva humanifizmom. Njegova elika je tako isto pozilivna i prirodna fj. odbacuje sve nafprirodne, feološke i mekalizičke pretpostavke, a moralnos} determiniše kao „,biti svestan živofnih uslova”. Za najbolje ovaploćenje humanizma smafra socijalizam. Svoje filozofske nazore izlaže naročito u de-

lima: „O savremenoj filozofiji“ i „Filozofija u poslednjiri godinama pre rata“, a eličke nazore u delu „Pozitivna elika kao moralka na prirodnoj osnovi” i u njegovoj dopuni „Politika ı moral". Osnovne principe svoga

asociacionističkog psihološkog sistema zasnovanog na principu psihofizičkog paralelizma i na principu frihoftomne podele duševnih sfanja, što ga je opširno izložio u svojoj velikoj psihologiji (šes} svezaka) brani on u knjizi „Osnovi naučnog sistema psihologije". Veliku zaslugu za češku filozofiju stekao je Drina što je (zajedno sa Čadom) osnovao filozofski časopis ,,Češka misao" („Česka mysl") i uređivao ga od 1900—1931i godine. |

Svojim kriticizmom i kritičkom metodom ulicao Je Masarik na frećeg profesora filozofije na praškom univerzitetu, prerano preminulog Franfiška Čadu (Čada), 1865—1908. U filozofiji Čada stoji na gledištu empirizma, odnosno kriličkog pozitivizma. Bliže ga determiniše u svome delu „Noetički problem kod Herbarta i Mila" kao probabilizam i relafivizam, koji nipošlo nije bez izvesnih uficaja skepličkih pravaca u filozofiji. U etici (po·smrino izdanje njegovih predavanja sa univerzitela izašlo je pod naslovom „Individualna etika") polazi on od živola kao činjenice pa cilj živola i najveći elički princip vidi u razvijanju i stepenovanju živola, i fo ukoliko je moguće svih njegovih slfrana, kako kod pojedinca, fako i kod čitavih drušlava. | fa njegova biolička etika prelazi u etički relatfivizam. Čada je inače vrlo zaslužan jer je češke filozofe i pedagoge upoznao sa modernom eksperimenfalnom psihologijom i pedagogikom, zaveo pedopsihologiju i uopšfe nastojavao da pedagogiku postavi na naučnu osnovu.

Masarikova filozofija je polazna tačka za pozifivistički pravac u čehoslovačkoj filozofiji. On ima danas pristalica u prvome redu među onim filozofima koji se bave specijalnim filozofskim disciplinama, kao: sociologijom,

i |

i :x