Učitelj

rafa, nego su svojim poslednjim izdancima determinisale pedagoško mišljenje i u prvim godinama samostalnosti. Tako se Jozef Ulehla (Joseft Ulehla), vođa moravskog učifleljstva, oduševljeni i dobro poučeni prisfalica Spenserovog evolucionizma i originalni mislilac, svesno odvraća od uticaja nemačke pedagogike, koja je u ono vreme imala presudan ulicaj u čehoslovačkoj pedagogici, i priklanja se anglosaksonskoj pedagoškoj orijenfaciji. Njegovi klasički »Pedagoški listovi« (»Lisfy pedagogicke«), koji su izašli na samom prelazu u 20 stoleće, beskompromisno su odbacivali herbarfovski uniformile} škole i pasivife} deteta u njoj. Ulehla je u njima proklamovao nekoliko zahteva po ugledu na američke škole: popušlanje zategnulih dizgina školske discipline, mehaničke i nasilne; vaspitanje volje davanjem šlo je moquće šire autonomije defelu u radu; i, konačno, dete Treba da bude što aktivnije u nastavi.

Drugi vođa, J. Mrazik, redaktor jedine ondašnje naučne pedagoške revije (»Pedagogicke Rozhledy«) stajao je na istom osnovnom gledištu kao i Ulehla, ali je sem Spensera usvajao i propagovao ideje Tolstojeve o slobodi deteta i bio propovednikom principa ondašnje nemačke radne škole koja se upravo rađala. Svojim prevodima uveo je fakođe Djuja {Dewey) u češku pedagošku literaturu već 1904 godine. Osnovni zahtev Mrazikov beše da se zavede u škole muški ručni rad i da se pusti da dođe do izražaja samoradnja učenička, naročito u nastavi poznavanja prirode.

Uz fo su se pridružile u prvoj deceniji 20 stoleća težnje za umefničkim vaspitanjem, kojima je u Nemačkoj krčio put Lihfvark {Lichfwark) a kole su kod nas imale pripravljen feren folstojevstvom.

Te idejne smernice i sfrujanja rasle su i sazrevale sve do sveflskog rata. Praktično oslvarene značile su slobodnu školu po ugledu na Tolstojevu Jasnopoljansku školu. Ali u školskoj praksi redovnih škola nije se moqla sprovesfi fako radikalna revolucija. Iz celoga fog pokreta mogli su tamo da se ostvare samo pojedini parcijelni delovi, naročito oni koje nam je prenosila anglosaksonska orijenfacija Ulehlina kao i neki elemenfi nemačke »Arbeifsschule«. Od čitave fe slobodne škole u praksi su ostali samo slobodni pismeni sastavi (vežbe u samosfalnom pismenom izražavanju) i slobodno crfanje. Inače je celokupni školski sistem ostao sasvim nefaknut.

Ipak je nekoliko odvažnih pojedinaca pokušalo da ostvari te ideje u celoj njihovoj potpunosti. Kad nije bilo moguće da se reformiše sistem javnog školstva, pokušali su oni da fo sprovedu u privalnim školama. Počelke fog nastojavanja nalazimo u nekoliko predrahfnih godina, za vreme samog rafa, ali najveći razmah dostiglo je fo naslojavanje posle rata u slobodnoj narodnoj državi. Oslobođeni narod pružio je fim pojedincima punu slobodu da svoje planove ogledaju u nekoliko oglednih škola.

Olac fih čehoslovačkih školskih reformatora je Fr. Bakule, originalni pedagoški individualitet. lako se ne može poreći da je na njega jako uli-