Učitelj

Bio je izdan 1932 godine, a već iduće godine izašao je novi nasfavni program i za osnovne škole.

Oba ova nastavna programa delo su nove učiteljske generacije, generacije »pržihodovske«. Oni, istina, nisu mogli da izmene organizacijsku sfrukluru školskog sistema, jer su im ruke vezane osnovnim školskim zakonima. Nisu fakođe mogli da izbegnu ni neizbežnim kompromisima koji su ponegde u suštini izmenili osnovne ideje iz originalnog Pržihodinog plana. Ali, u celini uzeto, oba ova nova programa su uisfini reformno delo, jer su od narodnih škola sfvorili moderan fip narodnog školstva. Uspelo je da se principi radne škole i individualizacije ubace u sve nastavne predmefe, a vaspilna sfrana škole bila je obogaćena novim sredsfivima kolektivnog vaspitanja: dačkom samoupravom, zajedničkim milinzima i klubovima. Na || stupnju građanska škola znalno se približila srednjoj školi, kako nastavnim planom lako i sadržinom nastavnog programa. Taj korak ka jedinstvenoj školi dopunjen je docnije intervencijom minislarstva prosvefe koje je naročilim raspisom omogućilo lakši prelaz učenicima građanskih škola u srednje škole.

Ali najdragoceniji prilog što su ga novi nastavni programi dali čehoslovačkoj školi jeste upravo grozničav pedagoški živof i kretanje 510 su ga oni proizveli među čehoslovačkim učiteljstvom. Ovo se može uporediti samo sa razdobljem neposredno iza 1918 godine, kada se najinfenzivnije osećala pofreba reforama.

Učiteljstvu se ovde stavljao u dužnost veliki zadatak: da izgradi republikansku, demokrafsku školu koja bi vaspitanjem budućih generacija doprinosila lepšoj socijalnoj sufrašnjici društva. Učitleljshvo je faj zadatak u svojoj celini shvatilo i sa oduševljenjem se lafilo posla da ga i ostvari. Za lo je bilo pohrebno prilagoditi se novim zahtevima, sfeći novih informacija. Bila su pofrebna nova naslavna sredsiva i novi udžbenici. Bilo je polrebno usvojiti nove mefode rada.

U foku nekoliko godina сСећочјомаско испезуо Ен је хаdalke. Učiteljske skupštine koje su do sada imale pretežno organizacijski karakter pretvaraju se u pedagoške radne sednice, na kojima se rešavaju aktuelni problemi nove naslave i novog vaspilanja. Pedagoški časopisi donose obilafo informacije, izvešlaje o rezulfafima novih ogleda, u njima se diskutuje i ocenjuje izvršeni rad. Ogledne škole su u pravom smislu reči »opsedane« hospilacijskim posetama učilelja koji žele da se lično upoznaju sa novim načinima naslave i vaspitanja. Učitelji fih škola predaju na učiteljskim skupštinama pojedinih sreskih učifeljskih društava skoro u svim delovima države, priređuju kurseve, radne kongrese, pišu po časopisima i izdaju knjige. Kao kruna svega log rada jesu novi udžbenici za sve predmefe i za sve razrede narodnih škola. Tek njima se kodifikuju na niz godina principi što ih je Pržihodina »škola« donela češkoj pedagogici-