Učitelj

njima iz dječie i omladinske književnosti, poglavito u „Napretku”. On je za Hrvate ono što je za Srbe Jaša Prodanović ili Milan Šević. U svojim prikazima i kritikama Krajačić je duboko zalazio u samu problematiku dječje literature, pa ga možemo mirne duše nazvati teoretičarem dječje književnosti kod Hrvata. Tu ga danas od mladjih smjenjuju: Lovrak, Kozarčanin, Peroš, Brgeić, Sučević i dr. Dalje srećemo imena: BogumilToni(„Živko Mr ajpiČEĆ = „Ре зРатата ајебтп је уа = „РтоГ репа јига" 1924 + df.) Јозтра Кадобеутс (а зуоји Ккистем“—- 1980) Martin Robotić („Šumski kralj”), Јозтр Суг а (Јуапјзка пос"), Јозгр КиКау1:па (25 Пра ТК вис окгеј1 — „Ре гоха бога' — „Род Ђаје 1т Хагогот'), Ante Kraljić, Zlatko Špoljar (izdavao i uređivao iedno vrijeme poslije rata časopis za djecu „Vrelo”), Mijo Fi атак („Na raskršću”). Filaidić ie zajedno sa Ivom Rukavinom izdao vrlo lijepu knjigu „Na život i smrt. Zgode i nezgode iz života sisavaca” (popularne priče iz života životinia), dok ie Ivan Rukavina dokazao svoj rijetki talenat da popularno i zanimivo, ali naučno vjerno prikaže stvari iz oblasti fizike, kemije i tehnike knjigom „Otkrića i izumi”P*) što ju je izdao.sa D-r o m M atilom Kraičinovićem, profesorom univerziteta u Zagrebu (takođe bivšim učiteljem), sa kojim ije i inače izdao nekoliko vrlo uspjelih udžbenika za građanske škole.

U naimlađu generaciju, kojia većinom zastupa тодегпе ра 1 пајmodernije tendencije, spadaju: Tomislav Prpi 6, МаКо1а Pavić („Zviezdano lezero” Zlatar 1925), pa naš najplodniji i najbolji savremeni pisac za djecu Mato Lovra ко („5 Ла Кро тока аг. рт ке" — „Бтигђа Реге Кугетсе“ — „JO“ e c.a velikog sela”; naš naibolii dječji roman, izašao 1935 u izdanju „Nolit? u Beogradu. Češki priijevod Vlaste Synekove pod naslovom „Vlak v zavčji” — „Divlji diečak” 1938 — „N |egov a таtenkost Francek drugi, hrabri” 1938), Ivo- Kozarčanin (priče „Mati čeka” 1935 — pjesme „Sviram U SVIralu” 1935), Eugen Dabac („21 priča iz 9 zemalia u izd. „Binoza” 1085 — „Zec u mjesecuidruge istočnjačke priče”), Lika Perinić („Mudđrijan” 1935; urednik diečieg lista Mala mladosti što ga:u katoličkom duhu izdaie Društvo sv. Jeronima), Antica Јата -Б рис („робе пехе осе Ciplića Niuškalića” 19935), Zora Ruklić („Dvorac na brijegu, Liubica Godler, Jelka Jantarić(„Majčine pijes mice 10905), R. Mihotić, Dr. Iyo Here r (Рен реја če, Liubo Brgić „Zgode maloga patilik a Pialčić a” 1937), 2 1аба Ко!аг16- Ка! биг („2 дјесјев kutić.a” 1935) i mir: dr.

*) Na ovome mjestu možemo samo zažaliti što nemamo više takvih stvari. Jer osim tih originalnih stvari i nekoliko prevoda (Ewaldov „Dvonožac” i „Tiho jezero”, Thompsonov „Arno i Lobo”, izbor iz Fabrea pod naslovom „Iz života Rkukaca”) mi oskudijievamo na literaturi te vrste, dok ie ona kod ostalih naroda, na pr. kod naše braće Čeha, vrlo razvijena i na visokom stupniu, kako u pogledu sadržaja, tako i u pogledu opreme.