Učitelj

262

Od prevodilaca valja naročito spomenuti Isu Velikanovića kod kojega kvantitet ne ide na uštrb kvaliteta kao što je često slučai kod ostalih prevodilaca, pa i originalnih pisaca.

Osim Hrvatskog pedagoško-književnog zbora, čije su zasluge za razvoi i procvat hrvatske diečie književnosti neosporne i upravo neocjenjive i mogu da se usporede možda samo sa značaiem Mladinske Matice za razvoi slovenačke dječie književnosti za posljednjih 90 godina, treba da spomenemo još neke druge značainije izdavače za dječiu i omladinsku književnost kod Hrvata. Pionirski posao izvršio ie na tome poliu Mirko Breyer, inače zaslužan kulturni radnik (za hrvatsku bibliografiju i bibliofiliju). Kvantitativno, po broju izdanja, najjača ie knjižara St ji. Ku gli, samo što njena izdanja često zaostaju i kvalitetom sadržaja i opremom. Vidi se da je tu ipak bio najviši kriterii „bussines”! Knjižara Z. i V. Vasić izdavala je jedno vrijeme ilustrovanu zbirku svjetskih klasika dječje i omladinske književnosti. Zbirka ie bila krasno, upravo raskošno opremljena, izbor pisaca dobar, a prijevodi besprijekorni. Šteta što se ta edicija nije mogla duže da održi (vierojatno uslijed prilično visoke cijene), jer smo u njoj imali upravo uzoran primjer kako mora izgledati dobra knjiga za djecu i omladinu. „Binoza” (Biblioteka novinarske zadruge) izdaje većinom prijevode i prerade, nešto prijevoda iz omladinske literature (i to mahom vrlo dobrih) donijela ie „ZŽabavna biblioteka tu redakcili Dra Nikole Andrića. T „Minerva” izdaje gotovo isključivo prijevodnu literaturu, ali se i ovdie · vidi da se posao radi planski i da se teži za novim i savremenim. Društvo sv. Jeronima izdaje katolički orijentiranu „Bi bliore kip dLO)byre „dvije ce

Od časopisa koje još nijesmo spomenuli zaslužuju da se Spomenu: „Mladost” (za srednioškolsku omladinu; izdaie od 1927 Jugosl. profesorsko društvo, sekcija Zagreb) — „O svit”, časopis za učenike građanskih škola što ga na hrvatskosrpskom izdaje Udruženje nastavnika građanskih škola Krali. Jugoslaviie, a uređuje Branko Sučević, nastavnik građanske škole u Zagrebu, inače Srbin i omladinski pisac („Istinite priče? — „Mirko i Marko”) koji živi i radi u Zagrebu. Časopis za propagandu zajednica doma.i škole „Dom iškola”, što ga u Zagrebu uređuje i izdaie zagrebački gradski školski nadzornik Josip Butorac, ima u svakom broju naročiti prilog za diecu „Diečje kolo”, koji osim radova naših priznatih dječjih pisaca donosi i dječje pokušaje. Priloge za djecu imaju jednom nedelino i svi veći zagrebački dnevnici („Novosti — ularnji list ),-ali ti su. prilozi»često Vrlo Stumnjive Vfi{Gdnosti, kako je lijepo dokazao Branko Skendžić u iednome svom članku u „Domu i školi” (slično je utvrdio i za beogradske novine Sima Cucić u svome spomenutom već članku). Sokolski časopisi jesu: „Naša radost” (za djecu) i „Sokolić” (za. naraštaj). Podmladak društva Crvenog Krsta izdaje svoi Glasnik (prof. Božidar Zečević) sa posebnim prilogom „Dobro dete”. Svoje časopise imaju i Ferijalni savez i rimokatolička crkva („Anđeo čuvar” pa razni „Glasnici” kao: „Glasnik Srea lsSiuSOoVvVOoO ga — „Olasnik sv. Nafte” (e „Katoličke misile i dr: Svi Se Oni i priličtio lije-

Bik ___i ALA e

i