Učitelj

600 невини или ен рвеенвелииаеи аи еаееарентЕ

nost; »profesionalizam« je bio pomaknut na sledeći stupani više nastave.

U oblasti više nastave, kao što je rečeno, princip slobodnog pristupa za sve bio je zamenjen načelom klasnog odabiranja, što je izazvalo smanjivanje broja studenata. Vlada je izračunavala broj po· trebnih stručnjaka, te su partijske organizacije upućivale odgovarajući broi omladinaca u visoke škole. Samo 10% mesta ostavljeno je običnim građanima koji su svršili srednje škole; oni su morali plaćati školarinu. 90% studenata bilo je upućeno od strane organizacija, te se školovalo o državnom trošku. Ogroman broji studenata koji nisu svršili srednju školu, te su dobili slabu spremu na »radničkim fakultetima«, srozali su nivo akademskog obrazovanja do stepena usko-profesionalne spreme. Mnogi su univerziteti bili podelieni u odvojene »monofehničke« institute (zavode). Mnoge katedre, kao katedra filozofije, istorije, istorije prava i sl. bile su ukinute. Broj studenata kolebao se između 160.000 i 190.000, prema 225.000 u 1921 godini.

6. Doba stabilizovanja i porasta školskog sistema (1930—1937 god.)

Kulturni petogodišnji plan počeo je da se sprovodi u život 1928 godine, ali u toku prve dve godine nije ubrzao brojni razvitak škola. Buini porast svih vrsta nastavnih zavoda počeo je tek 1930 godine. Iste godine izvršena je centralizacija visokih škola pod upravom opšte-saveznih organa. lako je uspostavljanje stare srednje škole i poboljšanje kvaliteta nastave postignuto kasnije, naime oko 1930 godine, borba za kvalitet škole počela le već 1929 godine dekretom o nemešanju komunističkih organizacija u školske poslove. Moglo bi se ovo doba podeliti u dve реподе: 1930—1934 god. brojni (kvantitativni) razvitak i 1934—1937 god. — kvalitativno pobolišanje; međutim, uglavnom celo ovo doba ima pozitivan karakter, kad se uporedi sa prethodnim. Ovo je doba stabilizovanja školskog sistema, njienog: broinog razvitka i pobolišanja kvaliteta.

U toku prve tri godine ovog doba sva pažnja vlade upravljena je na brojni razvitak škole i sprovođenje opšte nastave. Drugi zadatak bio ie u tome da se spremi potrebno tehničko osoblje za državnu industriju, koja je porasla u najvećoi meri, zbog: petogodišnjeg plana. U tom ciliu odlučeno je da se privremeno žrtvuje opšte obrazovna srednia nastava, te je većina devetogodišnjih škola bila skraćena na sedam godina, a dva viša razreda pretvorena su u »tehnikume.« Na taj način, uporedo s brzim porastom broja četvorogodišnjih, sedmogodišnjih škola i tehničke nastave, događalo se katastrofalno skraćivanie mreže srednjih škola. 1931 godine u dva viša razreda (VIII i IX) devetogodišnjih škola ostalo je svega oko 70.000 đaka, a u šest saveznih republika (od ukupnog broja devet) nije ostalo nijedne devetogodišnje škole (>devetoljetke«). 'Broi tehnikuma (tehničkih škola) i stručnih škola gotovo se utrostručio tokom tih tri godine, i to donekle putem preuređenja ranijih srednjih škola, donekle pak putem grozničavog otvaranja novih zavoda. Medutim, ubrzo se vlada uverila da taj bujni porast broja škola bez odgovarajućeg pobolišanja kvaliteta nastave daje negativne rezul-