Učitelj

nisu razvijale posle reforme 1930/31 godine. Mesto toga se jako razvijala mreža kratkotrainih večerniih tečajeva. Opšteobrazovna · škola ponovo je zauzela mesto koje nioj s pravom pripada, te ie postala dominantan tip škole. Broj đaka u opšte obrazovnim školama 1936 godine dostigao 25 miliona: 11 mil. u osnovnim, 10 mil. u nepunim srednjim i 41}» mil. u srednjim školama. Broi đaka stručnih škola iznosio |e svega jedan milion; slušalaca kratkotrainih tečajeva bilo ie oko 2 miliona.

Uporedo s reformom i porastom broja osnovnih i srednjih škola vršio se razvitak mreže i reforma visokih škola. Još dekretom od 1998/30 god. svi su visoki tehnički, ekonomski i polioprivredni instituti izdvojeni iz uprave republikanskih prosvetnih komesarijata i prevedeni u nadležnost saveznih komesarijata odgovarajuće struke. Savezni komesarijati različitih privrednih grana koristili su se prilikom da bi podvrgli visoke škole usko-tehničkim zadacima svoga delokruga. Sve su tehničke škole (»politehnikumi«) bile podeliene u »monoftehničke institute«, a otvoreno je mnogo novih stručnih škola sa uskom strukom. Rezultat je toga bila nekoordinacija i paralelizam. Radi povezivanja tog mnoštva novih instituta (stručnih škola) u neki sistem osnovan je 17 oktobra 1933 godine »Savezni komitet za više tehničko obrazovanje«, neposredno potčinjen saveznoj vladi. Svi su »kržljavi instituti« zatvoreni, a mnogi ponovo spojeni. Mesto 390 zavoda te vrste iz 1932 godine, godine 1934 ostalo ie svega 297. Uporedo sa reorganizovanjem »tehničkih instituta zakonom od oktobra 1933 godine uspostavljeni su pređašnji univerziteti. U proleće 1934 godine ponovo su otvoreni istorijski fakulteti. U ianuaru 1934 god. ponovo su uvedene naučne titule »kandidata« i »doktora«. 2 aprila 1934 god. objavliena su nova priiemna pravila: svi kandidati moraju da polažu ispit iz ruskog jezika, matematike, fizike, hemije i nauke o društvu. Nivo ispita podignut je do nivoa zahteva koji su važili pre ravolucije za matursku svedodžbu. 10 oktobra 1936 godine osnovan je »Svesavezni komitet za poslove visoke škole«, kome su bile podređene sve visoke škole osim voinih i zavoda za fizičku kulturu. Uprava je ujedinjena na celoj teritoriji Unije. 1936 godine ponovo su uvedeni semestralni (odn. godišnji) i državni diplomski ispiti po starom uzoru. Svršeni đaci srednjih škola dobili su prednost prema ostalim u pravu na stupanje u univerzitete i ostale visoke škole. »Savezni komitet« vodio je naročitu brigu da podigne kulturni nivo studenata. Još 1934 godine bili su otvoreni uz tehničke institute »univerziteti za kulturu« sa predavanjem humanističkih predmeta. 1956 godine u svim visokim školama uvedena je obavezna nastava ruskog iezika za slabo pismene studente, kao i za studente drugih narodnosti. Broj studenata počeo jie ponovo da raste od 1930/31 godine; godine 1936 on je iznosio 516.000, računajući tu 199.000 studentkinja. Sistem centralizacije visokih škola u malom broju centara, uglavnom u Moskvi i Petrogradu, zamenjen ie njihovom raspodelom po reonima. Bela Rusija, Ural, Kavkaz, Sibir i Srednja Azija dobili su izvesan broj visokih škola, uglavnom srazmerno broju stanovništva. Čak u Velikoi Rusiji i Ukrajini mnoga provincijska mesta, koja ranije nisu imala visokih škola, sad su ih dobila.