Učitelj

450 наанининшиинишениелиивишаилиецивинишинитиолиииеннишишенинлинитииинлилиинциттавнитетсисно

na radne skupine, u tim skupinama može da se pređe kroz tri perioda razvoja čovečanstva. Na pr. šestogodišnja deca ispituju tipične ljudske pozive na selu i u varoši kako oni danas izgledaju i na taj način dolaze do razumevanja kakav značaj imaju pozivi u razvoju čovečanstva. Sedmogodišnja deca obrađuju razvoj pronalazaka i njihov uticaj na način života. Osmogodiš ija deca bave se velikim migra= cijskim pokretama (pokretima preseljavanja) i otkrićima novih zemalja itd. (7he School and the Child, 1906. str. 102 fL). Džordž sfenli Hol (G. Stanley Hall) i njegove pristalice hteli su da ovu ideju prenesu i u biološki sloj nastojeći da moralni razvoj deteta bude u skladu sa razvojnim periodima žovotinjskog, a naročito čovečjeg ponašanja. Instinkti koji su se postepeno javljali u ljudskom rodu javljaju se takođe i kod pojedinaca u izvesnoj starosti (uživanje u sportovima па vođi, puzanje na drveće, sabiranje raznih predmeta, svađe i lučnjave). Zadatak vaspitačev jeste da te instinkte kad se pojave ne prigušuje, već da njima upravlja i da ih kontroliše. instinkti imaju tendenciju da se pojave u odredjeno doba (rvanje, laž iz moralnih pobuda). Njihovo javljanje znači katarzu, očišćenje ind vidualnos'i, a njihovo potiskivanje naproliv kvari karakter. Dečak koji se u detinjstvu nije tukao neće docnije nikad biti muškarac u pravom smislu te reči, muški i odvažan, jer smisao za čast nije kod njega proniknuo do u srž njegova b ća. Igre, sportovi i utakmice jesu katarza životne borbe (You, Appletom 1909, glava VI, VII i dr., naročito sfr. 94).

Ne osvrćemo li se na ekstremna shvatanja filogenetskog principa (prema kojem čovek u embrionalnom periodu i docnije u svome ranom razvoju prolazi kroz sve faze fiziološkog i biološkog razvoja živolinjskog carstva) koje je u Holovom biologizmu zapazio Torndaji i vrlo uverljivo ih pobio („Pedagoška psihologija“, češki prevod, str. 104 ff. i 117 //.), moramo priznati da u teoriji u kulturnim stupnjevima postoji zdravo jezgro kao što se pokazalo naročito u Duievoj radnoj školi, gde učenik na razvoju jednog zanata (na pr. {kačkog). upožnaje razvoj čitavog čovečanstva. Ali čim se ta ideja mehanizira tj. svakoj školskoj godini dodeli po jedan kulturni stupanj (pastirsko-· doba, doba poljskog gospodarstva itd), postaje koncentracija u vidu kulturnih stupnjeva veštačkom konstrukcijom. Ipak se mora priznati da kulturni stupnjevi znače korak unapred ka globalizaciji nastave, jer je svaki stupanj sam za sebe celina koja je razvojno vezana sa drugim celinama. Pojedini učinci (efekti) i faze nastave polaze od celine i njeni su nerazdvojni delovi, tako da se ovde javlja kretanje od celine ka delovima kao preduslov dinamizma. Pa i genetičko (razvojno) gledište, naročito u Duievoj preradi, omogućava dinamiku u nastavi, jer nije zasnovano na gotovom (datom) stanju stvari, nego na njihovom postajanju koje se — prema aristotelovskoj dijalektici manifestuje na laj način što se nalazi između „bića“ i „ne-bića“. Ni sa gledišta direktne motivacije nastave ne može kritika da odbaci kulturne stupnjeve, doklegod su oni podređeni učenikovim ciljevima i nisu odvojeni od njegove aktivnosti.| Đjui zasniva svoju teoriju o kulturnim stupnjevima baš na potrebi jake unutrašnje шонуасјје роazeći od četiri osnovna dečja instinkta: socija/nop koji se manifestuje-