Zavod za statistiku

GODIŠNJAK KRALJEVINE S.H.S. 409

još i E. Kumičića, ]. Kozarca, V. Novaka. Od slovenačkih romansijera i pripoveđača ovog doba valja spomenuti: Franju Levetika, Josipa Jurčića, Josipa Stritara i Janka Krsnika.

Drama je u jugoslovanskoj književnosti najslabiji književni rod. Меliki broj pisaca negovao je i neguje dramu, ali jugoslovenska književnost još nije dobila svoga dramatičara od rase.

Početkom XX Xveka javljaju se i u srpskoj i u hrvatskoj književnosti značajni književni kritičari, kao i odlično uređeni književni časopisi. I jedna i druga činjenica imale su velikog uticaja na podizanje ukusa i publike i pisaca. Značajno je napomenuti da su srpski književnici ovog doba više pod uticajem francuskih, dok su hrvatski više pod uticajem nemačkih i skandinavskih pisaca. Od srpskih liričara pored mnogih drugih najznačajniji su: Jovan Dučić, Milan Rakić i Aleksa Šantić, među hrvatskim Mihovil Nikolić, VI. Vidrić i VI. Nazor, a među slovenačkim: Anton Aškerc, O. Župančić i Dragutin Kete.

Od srpskih romanopisaca i pripovedača valja naročito istaći: Borisava Stankovića, Svetozara Ćorovića, Petra Kočića i satiričara Radoja Domanovića, kod hrvatskih: M. Šenou, V. Nazora, Draženovića, V. Car-Emina, Šimunovića, a od slovenačkih: Ivana Cankara, Franju Ksavera Meška i Franju Finžgara.

Od dramatičara valja spomenuti među Srbima: Branislava Nušića, Među Hravatima: Ivu Vojnovića, Milana Begovića, Josipa, Kosora.

Posle rata u jugoslovenskoj književnosti nastalo je previranje. Mlađi pisci, koji su prošli kroz velika iskušenja i patnje, ne mogu da se pomire sa shvatanjem „umetnost radi umetnosti“, i prezirući okove forme, ističu da je i u poeziji najznačajnija sadržina. Smatrajući i iskrenost kao jednu od najglavnijih vrlina, oni često prelaze granice, i padaju u izveštačenu, traženu iskrenost. Ovo previranje je u toliko veće što je dodir i uzajamni utic1j među srpskim, hrvatskim i slovenačkim piscima veći no ikada ranije, tak) da će se uskoro moći govoriti o jedinstvenoj jugoslovenskoj književnosti. Po grčevitom traženju onoga što je bitno, da se zaključiti da će se u jugoslovenskoj književnosti uskoro pojaviti značajni književni talenti. Među onima koji je tako reći rat načinio književnicima valja istaći: Dragišu Vasića, Ivu Andrića, Miroslava Krležu, Veljka Petrovića, koji je još pre rata počeo pisati, obrađuje pripovetku sa velikim uspehom. Za vreme rata umro je još kao vro mlad srpski pesnik i dramatičar Milutin Bojić u koga su polagaane velike nade. Njegova pesma „Plava Grobnica“, koju ovde donosimo ide u red najpopularnijih pesama.

M. Bojić:

Plava Grobnica. Stojte, galije carske! Sputajte krme moćne! Gazite tihim hodom! Opelo gordo držim u doba jeze noćne Nad ovom svetom vodom!

Tu na dnu, gde školjke san umoran hvata • I na mrtve alge tresetnica pada,

Leži groblje hrabrih, leži brat do brata,

Prometeji nade, apostoli jada.