Zavod za statistiku

DISNJAK KRALJEVINE 8.Н.8.

Zar ne osećate Kako more mili,

Da ne ruši večni pokoj palih četa? Iz dubokog jaza mirni dremež čili, A umornim letom zrak meseca šeta.

To je hram tajanstva i grobnica tužna

Za ogromnog mrca, ko naš um beskrajna, Tiha kao ponoć vrh ostrvlja južna, Mračna kao savest hladna i očajna.

Zar ne osećate iz modrih dubina Da pobožnost raste vrh voda prosuta ! vazduhom igra čudna pantomina? To velika duša pokojnika luta.

Stojte, galije carske! Na groblju braće moje Zavite crnim trube.

Stražari u svečanom opelo nek otpoje

Tu gde se vali ljube!

Jer proćiće mnoga stoleća, ko pena

. Što prolazi morem i umre bez znaka,

I doćiće nova i velika smena, Da dom sjaja stvara na gomili raka.

Ali ovo groblje, gde je pogrebena Ogromna i strašna tajna epopeje,

Kolevka će biti bajke za vremena, аде се дић да traži svoje korifeje.

Sahranjeni tu su nekađašnji venci

I prelazna radost celog jednog roda, Zato grob taj leži u talasa senci Izmedj' nedra zemlje i nebeskog svoda.

Stojte, galije carske! Buktinje nek utrnu, Veslanjie umre bujno.

A xad opelo svršim, klizite u noć crnu Pobožno i nečujno.

Jer, hoću da vlada beskrajna tišina

I da mrtvi čuju huk borbene lave,

KRako vrućim ključem krv penuša njina U deci što klikću pod okriljem slave.

Jer tamo, daleko poprište se žari Ovom istom krvlju što ovde poćiva. Ovde iznad oca pokoj gospodari, Tamo iznad sina povesnica biva.