Ženski pokret

bene zapreke, te je obligatan liječnički pregled bio zakonom određen prije ženidbe. Međutim, ta zakonska ustanova naišla je na žestoku opoziciju, pa je u pojedinim državama morala biti opet ukinuta. Uvođenje spomenutih ženidbenih zapreka ne bi imalo mnogo koristi, jer bi pogodovalo samo konkubinatu, te bi imalo sa stanovišta narodno zdravstvene politike jednako loše posljedice, kao i kod legalne bračne veze. Jedino bi bilo umjesno da se u takovim slučajevima dozvoli postupak da ti bračni drugovi ne bi imali djece. Svakako bi bilo najidealnije da je kulturni i nacionalni nivo naroda na takovoj visini, da bolesna osoba, prije vjenčanja priznaje zaručniku ili zaručnici svoju bolest ili nastranost. Danas postoje u svim većim gradovima dobrovoljna savjetovališta za vjerenike i bračne drugove, gdje interesente pregledaju specij alisti, gdje dobivaju potrebne upute i savjete. Ta savjetovališta imaju nada sve lijepe uspjehe. Dobra je ustanova švicarskog zakona, prema kojoj se može pobijati valjanost sklopljenog braka, ako je jedan od supruga zatajio bolest, koja bi mogla da bude škodljiva potomstvu ili drugom bračnom drugu. Još liberalniju ustanovu imade njemački zakon, prema kojemu može ženidbeni drug pobijati valjanost sklopljenog braka, ako je bio zaveden u bludnju glede takovih osobina drugoga bračnoga druga, koje bi ga bile spriječile, da sklopi brak, da su mu prije vjenčanja bile poznate. Ove zakonske ustanove vrlo su podesne, no trebalo bi da je u njima određen rok, i to dosta kratak, u kojemu bi se valjanost takove ženidbe mogla pobijati, jer inače ti propisi lako dovode do raznih zloupotreba. Socijalno je da se bračnom drugu, koji je iz neznanja ili koji je blio zaveden u bludnju, sktopio brak sa spolno nastranom ili bolesnom osobom omogući što brže i jednostavnije razrješenje te bračne zajednice. čehoslovački zakon dopušta radi takovih bolesti raspust braka, no ustanovljuje potrebnu duljinu trajanja tih bolesti. Tako se radi epilepsije kod drugog ženidbenog druga može zahtjevati ukinuće bračne veze ali samo onda ako bolest traje najmanje jednu godinu dana, i ako je epileptični drug imao barem šest napadaja godišnje. Slične ustanove zadržaje i zbog drugih bolesti kao na pr. teških simptoma degeneracije, kroničnog alkoholizma i t. d. Ženidbena zaprijeka uslijed mladahnog doba, određena je u našem zakonu sa 14 godina, dok novi ji zakoni to doba povišuj u, tako francuski za

muškarce na 18, za žene na 16, njemački na 21 i 16, švicarski na 20 i 18 godina. Brak je važna promjena u dosadašnjem životu, te stavlja na oba bračna druga nove zadaće. Svaka stranka mora biti svijesna dužnosti, koje ženidbom preuzima i duševno i tjelesno zrela izvršivati ih. Valja to imati na umu i prema tome odrediti doba, koje je potrebno, da se može stupiti u brak. Radi kratkoće vremena nije mi moguće da govorim o svim ženidbenim zaprijekama napose, već ću spomenuiti samo još jednu zaprijeku, koju su nekoji, a i naš građanski zakon, preuzeli iz rimskog prava, i to zaprijeku radi preljuba. Preljub je zaprijeka ženidbe samo kod onih osoba, koje su učinile međusobno preljub, dakle između ljubavnika, ako je jedan od njih živio u bračnoj vezi, koja je raspuštena baš uslijed učinjenog preljuba. Ta zaprijeka postoji i onda, ako je drugi bračni drug na tu povredu bračne vjernosti privolilo odn. istu oprostio. Namjera zakonodavca išla je za tim, da štiti stabilitet braka time što onemogućuje osobi, koja je prekršila bračnu vjernost, da se vjenča nakon rastave sa onom osobom, s kojom je već za vrijeme trajanja braka puteno opčila. Međutim, ta ženidbena zaprijeka nije kadra spriječiti preljub, a u koliko je ljubav posredi apsolutno je nesocijalna. Englesko javno mišljenje nasuprot baš zahtijeva, da se preljubnik nakon rastave braka oženi kompromitiranem Ženom. Ostali moderni zakoni te ženidbene zaprijeke više nema ju. Čehoslovačka ju je izbaoila iz građanskog zakona godine 1919. Od svih modernih zakona imade najmanji broj ženidbenih zaprijeka i potrebnih uvjeta za sklapanje valjanog braka, novi ruski zakon. Materijalne pretpostavke za sklapanje valjane ženidbe neobično su jednostavne. Vjerenici treba da su navršili 16 odnosno 18 godina, da su pri zdravom razumu i voljni stupiti u bračnu vezu. To je sve. Ženidbene zaprijeke su samo postojeći brak, zatim rodbinska veza, a to samo u uzlaznoj i silaznoj loži, dakle između roditelja, djeda, bake s jedne strane, i djece, unučadi s druge Strane, te između rođene braće. Drugih zaprijeka nema. Niti pripadnost katoličkim ni drugom kleni nije nikakova ženidbena zaprijeka. U Rusiji je u ostalom zakoniti brak u glavnem izjednačen sa slobodnom bračnom vezom.

JANUAR, 1932

ŽENSKI POKRET

7