Ženski pokret

Ta bi odredba bila vrlo dobra, kad bi se ona dala tako provesti, da bi njome bio zahvaćen čitav problem rađanja zdrave djece. Razlozi, radi kojih držimo, da se ta odredba ne bi trebalo unijeti u taj projekat zakona, jesu ovi: Djeca se rađaju i izvan braka. I za tu djecu prema ovome zakonu nema obzirom na zdravije nikakove zaštite. Šta više postoji bojazan, da bi ljudi pribjegavali i više konkubinatu, nego što to čine sada, i to baš oni bolesni, kad bi se za sklapanje braka tražila sjvedodžba o zdravlju. Često se ljudi vjenčavaju, kad već imaju jedno dijete ili kada je žena gravidna. U tom je slučaju svjedodžba o zdravlju iluzorna, šta više štetna. Jer ako je žena, koja je postala gravidna prije venčanja, akvirirala od oca svoga djeteta spolnu bolest, onda je za nju svakako bolje, da ju taj čovjek vjenča, nego da ona još i rodi nezakonito dijete. Tako isto je neosporna činjenica, da je mnogo bolje i za dijete, da se zbog prilika, koje vladaju, rodi kao zakonito nego kao nezakonito. Poznato je, da se sve više širi običaj, da ljudi, koji se kane vjenčati, spolno opće već prije vjenčanja. Radi toga je vrlo teško odrediti vrijeme, kad bi se trebalo izdati svjedodžba o zdravlju. U mnogom bi slučaju ona došla prekasno, a opet ne valja ni to, da se ta svjedodžba izda prerano, jer postoji mogućnost, da se jedan od zaručnika, obično muškarac, još prije vjenčanja zarazi kod nekoga drugoga. U nekim je slučajevimai teško ustanoviti, da li je čovjek posve izliječen od spolne bolesti, a da se to ustanovi potrebna je velika i dugotrajna procedura, koja je skopčana sa dosta znatnim troškovima i gubitkom vremena. Držimo da u slučajevima, gdje postoji sumnja o tom, da li je čovjek ozdravio od spolne bolesti, nikako ne može svaki državni ili samoupravni lekar o tom da odluči, nego će biti češče potrebno, da se takovi ljudi upućuju specijalistima, koji puta da se i smjeste u bolnicu Kako specijalista i bolnica za venerične bolesti ima kod nas samo u većim gradovima, to bi ljudi morali katkada i dosta daleko putovati, da bi se moglo utvrditi, mogu li dobiti svjedodžbu o zdravlju. Ako nupturijent želi da dobije svjedodžbu za vjenčanje, češče će dati krivu anamnezu. Kako lako pacijent zavara liječnika kod jednokratne pregledbe na sifilis! Poznato je da se može dogoditi, da se na pacijentu ne vide nikakovi vanjski simptomi sifilisa, da mu je Wassermannova reakcja u krvi negativna, a ipak je pred tako kratko vrijeme prebolio primarni ili čak i sekundarni stadij sifilisa, da mu se ne bi mogla ni

smela izdati svjedodžba o zdravlju. Naročito mislimo da se uverenje o zdravlju nuptirijenta ne bi smjelo regulirati samo zakonom o suzbijanju spolnih bolesti. Kad bi se to pitanje uopće htjelo regulirati, onda se ne bi smjelo ograničiti samo na spolne bolesti, već bi moralo biti regulirano na takav način, da zahvati sve bolesti i mane, koje mogu da naškode bračnom drugu i potomstvu kao: tuberkuloza, duševne bolesti, epilepsija itd. Iz gornjih razloga držimo da se odredbom obligatornog lekarskog uvjerenja prije stupanja u brak neće postići svrha, radi koje je ona izdana, a naročito smatramo da se takvim uvjerenjem ne bi smjelo samo djelomično uređivati pitanje od tolike zamašnosti. Radi toga molimo g. Ministra da poradi oko toga, da se paragraf deveti iz zakona o suzbijanju spolnih bolesti izostavi. Inače zakon najtoplije pozdravljamo, jer je potreban i moderan, a otstranjuje svaki dvostruki moral, koji je dosada s nepravom vladao. Tako naša rezolucija! Iz gornjega, gospodo urednice, vidite da smo i mi mišljenja, da bi taj § 9 bio vrlo dobar, odnosno pregledba vrlo korisna, kad bi se ona dala tako provesti da zahvati »lica, koja žele postati roditelji”. Ali projekat zakona predvida pregledbu samo za ona lica, koja stupaju u brak, pa ne treba ni naglasiti, da se to ne pokriva sa svim licima, koja „žele postati roditelji”. Na taj se način smanjuje već onaj i onako „manji procenat”, za koji gospođa urednica predviđa neku blagodat donošenjem takvog paragrafa, i sad nastaje pitanje nije li bolji koji možda dulji i teži, ali efikasniji put, kojim bi trebalo spriječiti loše posledice spolnih bolesti za potomstvo, a ne obligatorni pregled. Još da vam jedno istaknemo! I etiku nismo zaboravile! Zar je etično zabraniti ženi, koju je muškarac zarazio, ili je šta više gravidna, da ju nakon toga taj muškarac oženi i omogući joj da barem rodi zakonito dijete. A mnogo bi se takvih slučajeva moglo dogoditi, kad bi se postupilo prema § 9 projekta zakona. Držimo da ćete na sva ostala vaša pitanja naći dostatne i obrazložene odgovore u našoj rezoluciju i molimo Vas, gospodo urednice, da objavite ovo naše obrazloženje u slijedećem broju vašeg cij. lista, pa Vam unaprijed zahvaljujemo! Za Udruženje univerzitetski obrazovanih žena, tajnica: Ljiljana Turkalj-Šarić, dipl. prav, novinarka.

Ljiljana Turkalj-Šarič,

74

ŽENSKI POKRET

JUNI, 1933.