Židov

je to lako napraviti i kako malo to doista vrijedi. Ljudi koji su jedni svijesno, drugi iz posvemašnje nesposobnosti sjedeći u dosadašnjim predstavništvima Ž. h. o. doveli do toga, da je Ž. i. b. o. (kraj tolikog, broja članova, kraj relativno velikog općinskog aparata, kraj budžeta od preko K 80.000 godišnje a gdje su tek humanitarne inštitucije, koje su srećom sve bolje od same općine) postala u židovskom i . i moralnom pogledu tako sterilna i pasivna, takovi ljudi nemaju prava sjediti u predstavništvu Z. i. b. o. Prije izbora treba sazvati izborne skupštine. Treba »gospodi«, koji se hoće igrati vlastodržaca, dokazati, da moderno doba nije prohujalo nad Zagrebom. Treba pokazati, da tu još imade interesa na židovskim stvarima, da tu još imade Zidova, imade puka, da tu još imade židovskih potreba, kojima treba udovoljiti. Te potrebe treba istaknuti i tražiti od narednog općinskog predstavništva, da im udovolji. Tu je savez židovskih bogoštovnih općina Ti. i SI. Svaka i najneznatnija skupina ljudi jednakih ciljeva i interesa se udružuje. Udruženje jača. Svaki član udruženja daje ovom nešto od svoje snage, a udruženje to svakom članu stostruko vraća. Zašto nije proveden Savez Ž, i. b. o. H. SI.? To bi jačalo svijest i snagu naših Ž. b. o. i naših općinara, a dosadašnjem predstavništvu kao da nije bilo do jačanja, nego do slabljenja židovstva. Tu je reforma izbornoga reda. Ne ćemo izborne kurije po visini poreza! Toga više nema nigdje na svijetu, hoćemo da to istrijebimo i u ono nekoliko židovskih općina, gdje kao da se još uvijek vrijednost čovjeka mjeri po množini novca. Bogatstvo obvezuje čovjeka, no ne daje mu nikakovih posebnih prava! Židovi su uvijek stajali u prvim redovima modernog, naprednog i demokratskog pokreta mi'danas više ne možemo nikako trpiti oligarhiju nekolicine bogataša! Tražimo jednako, opće, tajno izborno pravo za svakog općinara. Zar da židovska općina zagrebačka u bujici demokratizma ostaje okamina najreakcijonarnijeg izbornog sistema? Tražimo, da predstavništvo ž. b. o. hrvatske prijestolnice samo i putem Saveza ž. b. o. H. i SI. poradi oko promjene

interkonfesionalnoga zakon a. Neka se već jedanputa uklone ustanove, koje nas hoće viijedjati i prikazati manje vrijednima! Vrijeme je da padnu sramotne ustanove, koje griješe o temeljno načelo svake moderne države, prema kojem gradjani moraju noseći jednako sve terete jednako uživati i sva prava. Tražimo, da Židovska pučka škola ostane na životu, da se obrani od onih, koji ne shvaćaju njezinu zamašnost kao rasadišta židovske nastajne generacije. Ne ukloniti nego sit venia verbo požidovčiti je valja! Tražimo za nju jedan plus židovstva i u pogledu nastavne osnove i u pogledu nastavnika samih njihove židovsko- moralne vrijednosti. Tražimo pravednu poreznu re<formu. Ne dozvoljavamo, da se nekolicina bogataša hvasta, da uzdržava općinu. Općina ne zavisi o njima, a ne smije morala radi da zavisi od njihove milosti. Ona treba da naglasi svoj javno-pravni Značaj, a ne da se ponizi do filantropske družbe, koja je domena „dobročinitelja 11 . Neka se porez pravedno razdijeli uvaženjem materijalnih prilika svakog pojedinca. Porezni je maksimum postao mnogo premalen, jer je vrijednost novcu pala, pa treba porezni maksimum povisiti. Neka općina bude produktivna u židovskom duhu, pa će se uvijek lako i brzo nasmoći sredstva za svaku potrebu. Nežidovskoj b. o. ne mogu općinari doprinašati terete radosna srca. Prosvjedujemo protiv protu rabinskog duha, što vlada u općini. To je nonsens, Rabina se ne smije sistematski elimirati iz općinskog života, on je najpozvaniji, imade najbolju kvalifikaciju, i njegova je prva zadaća, da općinu vodi, da je vodi u židovskom duhu. Tražimo, da predstavništvo i. b. o. podupire sve kulturne, humanitarne i socijalne inštitucije židovstva. Ne mislimo pri tome, da općinski budžet nategnemo u beskonačnost. Ne radi se o novcu, nego o duhu. Tražimo od predstavništva i. b. o. razumijevanja, volje i ljubavi za sve, što je židovsko. Ž. b. 6. nije petrefakt, već živi organizam, koji treba da se moderno židovski razvija. Treba birati novo predstavništvo i. b. 0., koje će se obvezati, da će ovakav program provesti. Sazvat će se izborna skupština, na koju treba da dodje svaki, izbornik i

neizbornik Židov bez razlike spola, da digne svoj glas, da se izjavi o programu'i da sudjeluje u postavljanju kandidatura za predstavništvo i. b. o. A onda treba da svaki izbornik pristupi na biralište, da iskoristi pravo, što mu daje glasovnica i da pripomogne, da udje nov, svjež, demokratski, a prije svega židovski -duh u našu b. o.

ovaj jezik, Koji svoj dalnji opstanak izuzev svoju započeli! obnovu u Palestini ima da zahvali ne možda »prirodnom« prisvojen ju po djetetu, nego svjestnoj protiv prirodne činjenice okolišnog upliva prodirućoj narodnoj volji izdržljivih generacija! Ne, gosp. tajni savjetniče, sa pojmom prirodne činjenice nemože se narodnost definirati. Ona je povjesna zbilja i ćudoredni zadatak. Dakako da i ona ima svoje korijenje u prirodnom Ali i naše čovještvo ima svoje korijenje u prirodnom, pa ipak nam u svojim granicama nemože otkriti svojti bit, nego tek u duševnoj borbi čovječanstva, u bezkonačnoj težnji- ispuniti ideju čovjeka, A drukčije nije ni sa ljubavi, ni sa umjetnošću, ni sa spoznajom. One sve imadu svoj korjen u prirodnim činjenicama, ali im nemoženlo dokučiti smisla, dok onom odakle nedodajemo kamo, k ishodištu cilj, k spoznaji, odakle su nastale, onu drugu, što ima od njih postati, k onom, što nam je dano, ono, što nam je zadano, k prirodi duh. Jedna zazbilj?,°,K-u Uha * * e ‘ hosa i e narodnost, i u dvostrukom smislu. Jedna zazbiljnost duha i ethosa u povjesti, jer svojoj ideji služi ne kao antropološko sredstvo k njenom uzčuvanju, nego kao svoje ideje nosi| ac i tjelesnost, ideju uvijek iznova, uvijek novom uvijek drukčije osvajajući, tisućkratno ju pretvarajući i u svim mijenama c.stom održavajući, nju i sebe s njom tisućkratno gubeći, te nju i sebe s njom iz sve izgubljenosti u svetoj snazi opet nalazeći, opet stičući i opet radjajući - to jedan smisao narodnosti. A drugi; sve to u naš osobni život presadjeno, u svakog pojedinog od nas, u Vaš, u moj osobni život kao sudbinu i zadatak presadjeno, sve to da budemo ono, što jesmo, i

kao kušnja, i kao pročišćenje i kao izbor; kao ona terebintha Jesaje, od koje je jedan korjen ostao: »sveto sjeme je njen korjen«. J Nikada, poštovani ,gosp. tajni, savjetniče, nije cijonizam, kako Vi tvrdite, poistovjetio vjeru i narodnost; ali on neće nikada ni dozvoliti, da se narodno biće smanji do antropološkog sredstva za uzčuvanje vjere. Nego i svaki cijonista, za kojeg kao za mene religijozitet stoji u centrumu židovstva, znati će i priznati kao ja: da židovski religijozitet upamtite dobro, ja ne mislim jedan oblik pojave niti jedno shvaćanje vjere, nego cijelu bezkrajnu religfjoznost židovstva, koja neoznačiva, neograničiva, strujeći preko vjerskih zasada i ćudorednih nauka sve ih obuhvaća, a ni od jedne nemože biti obuhvaćena, kadra mjenjat se, a ipak u jezgri nepromjenljiva da je židovska religioznost, velim, jedna funkcija, najviša funkcija moćnog židovskog narodnog bića, funkcija, koja bez svog nosioca nešamo, kako Vi mislite, da se nebi mogla rasploditi,, ne, koja bez njega nebi mogla opstati: koja iz njegove krvi živi, iz njegovih sila jača, . jz njegove volje djeluje i koja bez njegovog vitaliteta, bez njegove revnosne i patničke moći nebi našla mjestanca na zemlji. Za historiju i za život pojedinca vrijedi jednako: ideja se nemože realizirati, ako se narodno biće nerealizira. O tome se ali, samo se realiziranju može raditi. Narodnost kao puka piirodna činjenica je fikcija, kao što je i čovještvo kao puka piirodna činjenica fikcija; .istom kada ju kao zazbiljnost duha i ethosa posmatrama, možemo ju i u našem vlastitom životu učiniti zbiljom. (Nastavit će se).

Zanimanje za cijonizam raste.

Pod gornjim naslovom štampan je u „ Basic r Nachrichten" (od 5. listopada) uvodnik, kojega u cijelosti donašamo: Cijonistički pokret, kojemu je cilj „da ostvari javno-pravno osiguranu domaju za židovski narod u Palestini 41 razvio se u posljednje doba u jaku silu. Iz svih zemalja stižu vijesti o velikim cijonističkim skupštinama io općenito židovskim, kongresima, koji prihvaćaju cijonistički program. Cijonizam nije danas više stvar neke stanovite stranke u židovstvu, već možemo ustvrditi, da židovski narod od veće česti, cijonistički misli i očekuje pouzdano cijon. riješenje židovskoga pitanja. Što više, i u zemljama, gdje su Židovi, još prije rata, već skoro izgubili vezu sa svojim plemenom, probudio se pod utjecajem rata, židovski nacionalizam. Što se toga tiče, veoma iznenadjuje držanje Židova u Italiji. Prigodom ruske revolucije odaslao je savez općina talijanskih Židova „miloj braći u Rusiji" pozdrav u kojemu piše: „Danas moramo da budemo samosvijesni Židovi, s uspravnom hrptenjačom i srčanim ponosom; čvrsto- združeni poradi svetosti i veličine naših zahtjeva. Mi, Židovi iz Italije, očekujemo od vas, da ćete pokazati, kako Izrael znade ispunjavati svoje dužnosti i kako si može izvojstiti mjesto u životu naroda, radeći za dobrobit zemlje u kojoj živi. Udes Izraelov počiva u Vašim rukama. Zahvaljujemo Vam u ime zajedničkog idejala i naših prastarih nada, jer smo uvjereni, da će te Vi dostojno nastojati, da se ispune". Ono što danas Židovi zahtjevaju za sebe, to je podijeljenje opsežnih koncesija za kolonizaciju i nacijonalno-kulturnu autonomiju u Palestini. Čim budu podijeljena potrebna prava moći će se struja židovskoga iseljivanja svrnuti u Palestinu. Za one Židove, koji se ne će preseliti u Palestinu, nego će ostati u zemljama diaspore, neka postane

BROJ 6.

»ŽIDOV« (HAJ’HUDI)

STRANA 3.