Židov

ŽIDOV

= HAJ’HUDI =

GLASILO ZA PITANJA ŽIDOVSTVA.

IS. ožujak 1918. - ZRBRSB - Z. nišan 5678.

Sefardi na raskršću.

Židovski narod, čiji se život sastoji iz neprestanih kriza, priviknuo je na to, da n tom smatra neku nuždu, posljedicu života, što ga provadja u sredini toli raznovrsnih narodnih skupina, čije ga krize dakako takodjer tangiraju, pa prema tome židovski narod uz vlastite proživljava još i krize drugih naroda. Ni u jednom narodu nije kriza preiaza tako kratka i odlučna, kao baš u židovskom narodu. Pomislimo samo na brzinu krize u Mendelsohnovo doba,, kad se duševni geto srazio sa slobodnim duhom u njemačkom židovstvu, u kojoj je krizi prevladalo Mendelsohnovo shvaćanje. Ne bih time htio da kažem, da se cijelo njemačko židovstvo u tako brzom kroku odlučilo za liberalizam u shvaćanju obreda židovske vjere, jer još i dandanas imade dosta mjesta u Njemačkoj, gdje konzervativnost živi i cvate kao ma gdje u po Poljske. Mast kao iakove-nipošto se :i« udločujtl tako brzo i sigurno, kao intelektualni dijelovi tih masa. Tvrdeći dakle, da je nastala u kojem narodu kakva kriza, onda mislim naravno u prvom redu na intelektualni dio tog naroda. Jedni su narodi više, drugi opet manje ćutljivi za te krize. Medju potonje kao da se dosele übrajalo sefarde uopće, a napose sefarde orienta, te Bosne i Hercegovine. Milje, u kojem su živili sefardi Bosne i Hercegovine, bio je indiferentan naprama svakom pokretu i svakoj struji, neplodan u svakoj grani ljudskoga znanja i umjeća > nerazdvojiv od preživjelih tradicionalnih nazora, ukratko milje, koji više treba nego daje. Naravno, da se u takvom miljeu ne može govoriti o kakvom duševnom, dapače niti o materijalnom razvitku. Bogatuni su naime tradicijom ostali bogatuni, raja ostala raja, a zemlja kao i prije jadna i čemerna. Naši su si predji znali po gdjekoji steći imetak, nu većina je naroda skapavala i tako su sefardi mstiktivno umjeli da politički koncipiraju tadanji duh na Balkanu, naročito u Bosni i Hercegovini: Šaka spahija i gazda živi i uživa, a cijela ostala zemlja umire i skapava. To nam je bio sav političko-ekonomski horizont. Poput drugih nam sunarodnjaka, politički obnemogli, ostaje nam netaknut duševni život, oko kojeg smo si sazdali čvrste bedeme. Tu se dakako razvijalo lijepo ono židovstvo, što ga sefardi imadu, židovstvo pjesme i svirke, morala,, porodičnog i zajedničkog života. A tu su i nastali oni lijepi tipovi, Židovi upravnog stasa, vatrenih očiju i visokog čela. Kanda se dobar dio estetske jakosti, koju je židovstvo dijaspore moglo da proizvodi, sabrao u tom lijepom dijelu

židovskog naroda. Mi rtno tu lijepu židovsku hiljku gojili, zadovoljili smo se time, da postane starinom, koju je valjalo čuvati i opet čuvati, samo da ne propadne. O unapredjenju nije tada moglo hiti ni govora. Kontakt izmedju nas i drugih dijelova židovstva nije bio uspostavljen, mi smo bili tek izolirani otok u moru indiferentizma, Istina, nestalo je bilo stvaranja ijuarVih religioznih i svjetskih znanstvenih djela, nestalo političkog sudjelovanja, nestalo aktiviteta, ali lje zaboravilo, da imade osim toga još mnogo toga, što možebit više vrijedi, nego li je vrijedila pojava jednog ministra financija popu. Abrabanela. Gdje je ona otmjena ponositfcst, gdje onaj sveti radikalizam, što se 'u nama krije i samo na trenutak čeka, kad će da zaplamti za našu veliku ideju cijonl/.ma? Da, ali ja sve to-- -vorim o onim generacijama prije nas. kako izgleda naša generacija? Pac članka »O pitanjima Židova u B<'sui Hercegovinikoji je bio 'pred* rtethrfb ovome liatu objelodanjen, upoznao je veoma dobro sadašnju situaciju naše generacije, pa veli: »Sa bolom moramo osjećati, kako se sve, što je samo naše, ruši i propada « ». . . . tek su četiri decenija otkad smo i mi ugledali svjetlost zapadne kulture i već nestaje naših lijepih običaja, padaju naše forme patriarhalnog života ... i« Mi sefardi Bosne i Hercegovine proživljujemo krizu prelaza, onu istu krizu t koju je već zapadno židovstvo preživjelo, i to kao što se obično te krize razvijaju i riješavaju, brzo i odlučno. Utvrdjeno je, da je kriza znak života, i to aktivnog života u jednome narodu. Nu zašto nijesu sefardi preživjeli tu krizu prije, recimo pred sto ili dvjesta godina, a zašto baš sada? Mi smo dospjeli u vrtlog svijeta, izložili smo dušu svoju na vidjelo, pa sad treba odlučiti se: ovamo ili onamo. Zapadna kultura postojano ali sigurno i do nas dopire. Kriza se opaža u svemu: u školi, u hramu, u obiteljskom odnošaju, u nazorima naše mladeži. Vrijeme izgleda da je izblijeuilo sliku našeg negda lijepog židovstva. Nema one izrazitosti, pa makar se ona očitovala i u nekrijepostima. Mladost kao da koleba i ne zna što će. Reiigioziteta više nema, a ni one naše lijepe osebujnosti. Ne bude ii nacionalizam brzo došao do većeg uvaženja, onda ćenn samo vanredno povećati i onako znatan broj Maušel-a. Mi smo na raskršću. Bude li ta kriza urodila dobrim plodom i sefardi Bosne i Hercegovine postanu aktivnim nacionalnim Židovima, onda se ]e židovski pokret obogatio za jednu lijepu struju, a ta je struja onaj sveti radikalizam, koji daje veličinu shvaćanja, pa i samo utjelovijenjc jedne ideje.

Nadajmo se, da će naša generacija znati da odabere ispravan put. Židov biti, svijestan nacijonalan Židov, teška je to odluka. Taj put vodi preko trnja, nu donosi spasenje. »Trava je narod«, veli Jezaja. Trava treba sunca, kiše, a i rose. Bila nam naša nova generacija oživljujuća rosa na toj travi! Htio bih još na koncu da pridodam, da i ako uz svaku cijenu želim uščuvanje naših lijepih osebina, nikako ne’želim time širiti jaz izmedju sefarda i ostalog židovstva, pošto i onako imademo dosta tih separatizama u židovstvu. To mi dakle nije ni na kraj pameti, dapače sam uvjeren, da je samo čvrsto jedinstvo u židovskome narodu preduvjet za potpuno ostvarenje naših ideja. Dakako, da se to jedinstvo ne smije polučiti na temelju ugnjetavanja duše\nog života pojedinih narodnih dijelova, nego velikom tolerancijom napram svim onim iskrenim nastojanjima, koja se u okviru židovstva izživljuju svaka na svoj način. Držim stoga, da bi bilo ' skroz krivog gledati u nastojanju za očuvanjem osebujnosti sefarda u okviru cijonističke ideje klicu zlih posljedica za cijonizam. I. R. P. (Braca).

„Hrvatska država** o Purmiskoj zabavi.

(Još jedna riječ razjašnjenja.) „Hrvatska država** nije uvrstila cijeli priposlani joj ispravak g. Lava Sterna. kako smo ga mi donijeli u poslijednjem broju našega lista, nego je u br. 47. od 2. o. mj. donijela samo neke stavke iz toga ispravka i dodala sa svoje strane, da ona nije napala Židove kao takove, nego da se bori samo protiv širitelja tudjinštine. U ostalom, da uzima izjavu nacijonalnih Židova rado na znanje. Nakon učinjene nam nepravde, očekivali smo povodom ispravka g. Sterna drugačiju izjavu sa strane uredništva ~H. d.“ Nu čini se, da joj držanje još nije bilo odredjeno, jer nije znala, koliko je istine u „Priposlanom'*, izdavača „Lokalne korespondencije** što ga je isti dan uvrstila. U tom „Priposlanom** iznaša Steiner-Pavlakovid sve, što navodno imade prigovoriti Purimskoj zabavi. Prostor nam ne dopušta da taj pamflet donesemo. Sadržaj pogodit će naši čitaoci iz ispravka, što je izišao u br. 49; „ Hrv. države* 1 a glasi: SI. uredništvo »Hrvatske države«. Zagreb Prisiljen sam ponovno Vas zamoliti za gostoljubivost, jer mi tek u broju 47 Vašeg cij. lista uvršteno »Priposiano« izdavača L. K. daje prilike opovrgnuti kon-

Dopisi za uredništvo i upravu šalju se na adresu ZAGREB. Srtikoilćm ii. 31.1. kit. (Lav Stern). Rukopisi se ne vraćaju.

God. 11.

Izlazi dvaput mjesečno. Pretplata: GodiSnjc K 10, polugodllnje K S. četvrtgodišnje KS. Pojedini kr. 40 NI

Broj 6.