Židov

Kopenhagu upravio na zemaljski odbor u Zagreb slijedeći brzojav; U sporazumu sa svim mjerodavnim cijonističkim organizacijama pozivamo Vas da smjesta imenujete zastupnike cjelokupnog tamošnjeg nacijonalno-organiziranog židovstva radi osnutka autoritativnog zajedničkog zastupništva za pripravu i obranu židovsko-nacijonalnih težnja u smislu kopenhagenškog manifesta. To zastupstvo mora da je tako sastavljeno, da bi mala delegacija iz nje sastavljena mogla da pred mirovnim kongresom zastupa program cijeloga istočnoga židovstva kao i svih narodnih zahtjeva, koje stavljaju Židovi iz zapadno-evropejskih zemalja. U Švicarskoj več se osniva inicijativna grupa za sve predradnje. Potvrdite primitak' ovog brzojava i upravljajte sve daljnje obavijesti na adresu S. Pevvsner, Hotel National, Montreux Ako bi međutim već postojao židovski narodni odbor molimo, da se njemu predade ovaj brzojav. Cionistički biro u Kopenhagenu. Cljonistički Kongres u Londona. Prema brzojavnoj vijesti židovskog dopisnog ureda u Stockholmu održaće se doskora kongres cijonista iz aliiranih i neutralnih zemalja u Londonu. Kongresu prisustvovaće članovi užeg akcijonog odbora Sokolov, Šemarjahu Lewin i Dr. jacobson. Nadalje očekuju se ruski cijoniste lsaak i Boris Goldberg kao i amerikanski cijonisti Stefan Wise i Louis Brand e i s.

Iz Jugoslavije.

Ervin Kraus.

I on dakle ode od nas u predosjećanju zore, neugledavši našeg dana. 1 bas sad nas ostavi, kad se i njegov Osijek opet probudio i pristupa novom radu i životu. Kad budemo pisali historiju cijonizma i židovskog pokreta u Jugoslaviji, neće se moći mimoići osoba i rad Ervma Krausa. kojemu ćemo mi jugoslav. cijoniste za uvijek zadržati haran spomen, jer je on bio sasvim naš, medju prvima naš. Kad su članovi „Bar Giore“ u naše krajeve donesli cijonističke misli i razvili -cijonistički pokret, Ervin Kraus, kao član i eniornjen, bio medju onima, koji su prvi odlučno digli zastavu nacionalnog židovstva, a kod toga nije bio od onih, koji samo slijede, već je uvijek i svagdje ondje, gdje je bilo borbe sa protivnicima, gdje je on jednako odlučno utjecao kako perom, tako i živom riječi. ' U društvu blag, ugodan, Ijubezan i susretljiv, bio je u diskusionom kreševu najagilniji i najokretniji, jer je sjajno vladao riječju, te brzinom shvaćanja i oštroumnom replikom, svoje protivni e frapirao i pobit). Njemu se ima u prvom redu pripisati, da je svojedobno Osijek postao bio centar jugoslav. cijonizma, da je odanle potekao poticaj i provedenje kongresa jugoslav. cijonist. omladine, te da su učinjeni prvi praktični koraci približenju izmedju sefarda i eskenaza kod nas. Zato i jesi baš njemu bilo povjereno izdavanje i uredjivanje našeg prvog polumjesečnog glasila: „Židovske Smotre" u Osijeku, gdje je on uložio sav trud i mar te svoje odlične sposobnosti za raširenje i pobjedu našeg pokreta. Uspjeh toga rada

nije izostao, ma da je zadnjih godina prije rata neka umornost spopala duhove i übila polet prvih godina, naročito u Osijeku. Da onaj zanosni rad našeg Ervina Krausa nije bio ni uzaludan, ni pokopan, to vidimo najjasnije sada, kad i Osijek, nakon dužeg drijemeža, opet odlučno stupa na poprište pomladjenog svijesnijeg i snažnijeg židovstva. Medjutim je rat i njemu sputao krila, pa nije se toliko isticao a i druge nevolje oteščale mu mehku dušu te je lako podlegao bolesti, nevidjevši porod jedinih svojih istinskih ideala. Poletnom poborniku i prezaslužnom radeniku, našem drugu u cijonizmu, Ervinu Krausu neka je iskrenu priznanje, topla hvala i duga spomen u jugoslav. nacionalnom židovstvu. Židovska građanska skupština. U nedelju dne 15. o. mj. bit će u velikoj dvorani Streljane židovska građanska skupština. Referirat će gg. Dr. Hugo Kon, Lav Štern, i Dr. Žiga Baum o položaju židovskoga naroda i o stanju cijonističkoga pokreta uopće, a u Jugoslaviji ndpose, nadalje o aktuelnim židovskim narodno-kulturnim postulatima. Početak u 10 sati prije podne. Na adresu „Agramer Tagblatta“. O. Toni Schlegel odgovara u broju od IZ decembra o. g. na našu bilješku u posljednjem broju pod napisom „Narodni sud“. Ispravljajući nemilu štamparsku pogriješku u toj bilješci onamo, da mjesto riječi „nivć urednika" ima stajati „nivć uvodnika", uzvraćamo gospodinu Schlegelu ovo ; Da nam ne spočitne ponovno megalomaniju, ne ćemo tvrditi, da iz njegova članka izbija, te se osjeća pogodjenim našom bilješkom. No sa nešto više mira g. Schlegel bi za cijelo spoznao, da se niti isticanjem nekih nepatrijotskih dopisa jednoga dijela Tagblattovih židovskih abonenata, niti isticanjem neslomivog patrijotizma Agramer Tagblatta, koji se ne da zastrašiti ni gubitkom abonenata, niti imputiranjem tvrdnja, kojih mi nijesmo ni iznijeli o hrvatskim žurnalistama, ne obara ono, što smo mi pisali o pljačkanju i o načinu, kako se to pljačkanje u Agramer Tagblattu opravdava. Ovo g. Schlegel mimoilazi, da tim lakše pobudi dojam, kao da smo Tagblatt nedužan „nedostojno" napali. Gospodin Schlegel nazrijeva prijetnju Tagblattu u tome, što smo Židove upozorili na način, kako piše, premda mi sami cijenimo g. Schlegela toliko, te znamo, da je on lično uvijek znao očuvati svoje uvjerenje od koruptivnih utjecaja. Zato bi trebao da shvati, kad se ljudi, koji ne podnose, da se njih blati time, što se blati njihov narod, odvraćaju od lista, koji to čini. Mi ne priznajemo „tipa" Židova, na koje bi se kolektivno smjelo nabaciti onim načinom, kako je Tagblatt činio, makar to bili i „madžarski" Židovi, a kad vidimo, da je pljačka malo distinguirala izmedju madžarskih i nemadžarskih Židova, što g. Schlegel vrlo dobro znade, onda se moramo ograditi protiv pokušaja, da se nas jugoslavenske Židove hoće da üblaži time, te se krivim prikazom činjenica post festum svađja ogorčenje, tobože opravdano, na „one druge" Židove. Kadgodj mi to činimo, kadgodj želimo, da se pravednom objektivnoššu govori o Židovima, kad se radi o zločincima, koji su Židovi, po gotovo kad to zločinaštvo nije vezano o židovsku nacijo-

najnost, onda nam se spočitava prekomjerna osjetljivost O. Schlegel nije pratio pisanja židovsko narodnih listova, ako može tvrditi, da je za nas svaki Židov sakrosanitan. I mi smo sami poroke Židova žigosali; mi odbijamo s toga objedu kao da ne bismo podnijeli, te se Židova žigoše, ako je on to zaslužio. No druga je stvar, kad se sve žrtve pljačkanja, koji su Židovi, prikazuju tako. kao da su primili samo pravednu kaznu narodnoga gnjeva za svoje opačine. Ovakove se tvrdnje, to će nam g. Schlegel za cijelo priznati, moraju konkretizovati i indivldualizovati. Ima ih za cijelo i medju Židovima, koji su jednako kao bezbroj nežidova, usljed preširoke savjesti, izrabili ratnu konjukturu. Ne marimo, ako se predadu prijeziru poštena svijeta. No ako se kod njih uvijek ističe njihovo židovstvo, a kod nežidovskih trgovaca nikad njihovo hrvatstvo ili srpstvo, onda predmnijevamo toliko objektivnosti u g. Schlegela, da će u tom faktu i sam spoznati žalac antisemitizma. Ta zašto se inače toliko govori i piše o Slavoniji, a previdja Lika, Pr morje i Dalmacija, ma da su i tamo bili nemiri i pljačkanja, ma da je i tamo provalilo „narodno ogorčenje"* O. Schlegel spočitavajući nam, da smo osobni, jest i te kako osoban. Ne marimo se upuštati u analizu te osobne žučljivosti, niti se braniti od prigovora, da smo na Tagblatt reagirali, a na Slobodu nijesmo, jer se nje tobože bojimo. Što smo Tagblatt uzeli na nišan, bilo je toga radi, jer nas je najviše osupnulo, da on, koji poznavasmo kao liberalan list, prost od natruhe rasnih i narodnih mržnja, od jednom započe pisati u tonu listova, s kojima kad bismo polezimovali, ne bi polemici bilo kraja ni konca. U ostalom g. Schlegel je krivo upućen, ako misli, da se s drugim listovima u Hrvatskoj nijesmo pozabavili, što ćemo u napredak činiti. Njegova je prispodoba s toga neumjesna, a o njezinu ukusu ne ćemo da govorimo. Neka je g. Schlegel uvjeren, da ćemo uvijek imati dovoljno odvažnosti ustati protiv protužiđovskih haranga i napadaja. Vjerujemo g. Schlegelu, da nije sntijsemita, no to ne mijenja našega suda o tonu Tagblattovih članaka, s kojima smo se pozabavili. Apel židovskih akedemičara. Beč. Ovog se semestra sastadosmo u Beču po prviput nakon četiri godine oveći broj Židova akademičara iz Jugoslavije te se organizirasmo, osjećajuć potrebu uže zajednice. Velik broj židovskih akademičara bio je raštrkan po svim četama i ratištima, izgubio je svaki medjusobni dodir, a sada, nakon tolikih ratnih patnja dodje prilika, da se stari prijatelji opet toplo pozdrave. Pregledavajući naše redove probudiše se uspomene na mnogokoje milo lice vrlih komilitona, koji su nekoć svim žarom svog mladenačkog srca Sudjelovali u radu za svoj ljubljeni narod i njegove svetinje, koji su izgubili svoj mladi, nama tako dragocjeni život, boreći se za „nepoznate, ideale". Klanjajući se sjenama ovih svojih junaka > osjećamo sada težinu tih gubitaka. Sada, kad se svakom narodu, pa * židovskom otvara put slobodi i ostvarenju njegovih težnja, t eba omladina, jaka i složna, rječju i djelom da stupi u prve redove narodnih borilaca. U tom se uvjerenju skupismo u kolo, da nastavimo rad prijašnjih akademskih društava „Bar Giore“

BROJ 24.

„ŽIDOV- (HAJHUDf)

5