Židov

Iza topa izabran ie ovaj privremeni Glavni odbor Saveza: dr. Hugo Spit z e r (Osijek), dr. Isak A likal a y, dr. David A 1 k a I a y, dr. Pridrilh Po p s, David Hochnet (svi iz Beograda), dr. Jakob Kaj on, Bernarda Klein (Sarajevo), dr. Robert Siebenschein, Otto S t e r n, dr. AJeksandar Lic h t (otklonio ie kako smo već već javili u prošlom brojuX dr. Meinrich Urbach (Zemun), Hugo Deutsch (Slatina), Vatroslav Ko h n (Sisak), Makso Kore n i ć (Pakrac). Julije Wciss prledlaže, da se obrazi/je savez svih općinskih činovnika i namještenika. Predsjedatelj odgovara, da će savez stvar pretresti- Dr. Samuel Pinto moli, da se dru Kaiomi za sribstituta izabere nadrahin dr. Moric L ewy. Prima se. Inž. Oskar Grof predlaže, da danas izabrani privremena Glavni odbor saveza ima što prije sastaviti točnu statistiku židovskoga življa u kraljevstvu SHS. Prijedlog se prima. Dr. P o p s zahvaljuje na odzrvu i sudjelovanju. Naita se, da će na idućem kongresu biti i one optćine zastupane, koje ovaj put nijesu bile na kongresu, napose one iz Vojvodine i zaključuje kongres. * Naknadno stigao je od Njegovog kraljevskog Visoćanstva prestolonasljednika regenta Aleksandra ovaj brzojav: Molim izjavite predstavnicima jevrejskih vjeroisipoivjednih općina moju iskrenu zahvalnost na pozdravu. Aleksandar.

Židovski svijet.

Pfstno Paderevskoga Wilsonu o židovskom pitanju. Krakovski »Čss« javlja iz Varšave: Poljski ministar predsjednik Paderevski upravio je na Wilsona slijedeće pismo: »Pariš, 31. Maja 1919. Cijenjeni gospodine predsjedniče! Doznao sam o velikim skupštinama u Sjedinjenim državama na kojima se prosvjedovalo protiv postupku sa Židovima u Poljskoj. Raporti, koji su osnovka ovih protesta, ni iz daleka nisu istiniti. Poljski narod već je češće pokazao svoju toleranciju prema židovskom pučanstvu. Često smo dokazali da ne tjeramo protužidovsku politiku. Rat bacio je klicu razdora u svim zemljama, a ne samo u Poljskoj. Slijedom toga dešavali su se u nekim krajevima naše zemlje žalosni događaji, no oni su tek lokalni izgredi, usporedimo li ih s gotovo dnevnima masakrima židovskoga pučanstva u nekim dijelovima Rusije. U većini slučajeva bilo je izazovno držanje Židova uzrokom dogođaja. Članci u židovskim novinama imaju vrlo izazivalački karakter i produbljuju samo jaz, koji postoji između ona dva naroda. Izgredi, koji su sž dešavali u Poljskoj, najodlučnije je osudila i vlada i narod. Nepravo bi činili vladi i narodu, kad bi vjerovali tendencijoznim izvještajima. Obraćam se na Vas> gospodine predsjedniče, s molbom, da izašaljete specijalnu misiju, koja će istražit na licu mjesta stanje stvarni i objektivnim svojim izvještajem dokrajčati nedostojnu ovu agitaciju. Raspršile bi se time objede, pod kojima sad trpi moja domovina. Poljska odlikovala se uvijek vrlinom tolerancije i u to i u onim vremenima, kfcd je ta vrlina bila nepoznata u mnogim drugim zemljama. Moj narod smatra stoga vrlo nužnim, da nepristrano svjedočenje pravednih ljudi odbija sve objede, kojima nas objediše, Padarevaki. Ovajnotica dokazujfe jasnije no išta drugo, da će trajati još dugo vremena, dok će uspjeti, da se Poljacima sporazumimo

u židovskom pitanju. Vrhunac je bezobrazluka i lažljivosti, da se sad krivnja za pogrome hoće pripisati Židovima. Pogromi su doista dotle samo lokalne pojave, jer su nastali ondje, kamo su došli Poljaci. Želja se gospodina Paderovskoga ispunila, jer je Wilson već poslao istražnu komisiju u Poljsku. Nadamo se, da će komisiji uspjeti da pored Poljaka govori i s kojim Židovom. Jamačno će tad gospodin Paderevski revidirati svoje nazore. Zaštita manjine u Poljskoj ~Temps“ od 2. jula objelodanio je pismo, koje je Clemenceau kao predsjednik mirovnog odbora upravio 24. juna 1919., na Paderovskoga. U uvodu se' pisma navdi, da Poljska imade prema Cl. 93. njemačkog mirovnog ugovora potpisati uglavak o zaštiti manjina. Prvi nacrt- ovog uglavka predan je 31. maja poljskoj delegaciji u Parizu, koja je odgovorila na ovaj uglavak memorandumom, u kojemu je razložila svoje stajalitše. Clemenceau odgovara u 7 poglavlju vrlo opširno na taj memorandum. Konstantira, da ugovor ne sadržaje nikakovih novotarija, jer se već- i na berlinskom kongresu priznanje novih država činilo zavisnim o provedenju izvjesnih načela civilizacije. Asociirane države drže svojom svetom dužnošću, da osiguravaju u trajnoj i svečanoj formi najvažnija prava za one nepoljske stanovnike, koji su došli pod poljski suverenitet s pomoću aliiraca. Slične odredbe bit će i u ugovoru i Češko-slovačkom državom i svim državama, koje su dobile novih teritorija. U formi razlikuje se sadašnje priznavanje od staroga režima, jer provedenje nije povjereno velikim vlastima, već ligi naroda, a nepristrano sudište imat će da odlučuje u pojedinim spornim slučajevima. Između pojedinih naroda na žalost postoji neko neprijateljstvo, pa valja s toga narode osigurati protiv naprave i potlačenja. ČI. 2. ugovora garaatuje svim stanovnicima ona ljudska prava, koja vrijede u svim civilizovanim državama. Čl. 3. do 5. daje onima, koji stanuju u Poljskoj ili koji na nju optiraju, građanska prava. Čl. 7. i 8. izriče, da nesmije biti razlike u pravu građana poljske države radi njihove vjerske, rasne i jezične pripadnosti. Čl. 10. i 12. bave se specijalno sa Židovima. Izvještaje, koje su dobile aliirane i asociirane vlasti o odnošajima Židova i drugih građana u Poljskoj doveli su do zaključka, da je nužno Židovima u Poljskoj pružati osobitu zaštitu. Odredbe tiču se uzdržavanja židovskih škola i svetkovanja subote. Odredbe o nastavi ne sadržavaju ništa, što nije već provedeno u svim modernim državama. Nezadovoljstvo poljskih asimllanata s rezultatom pariškog putovanja. Stanislav Nathanson povratio se iz Pariza u Varšavu i izrazio je nezadovoljstvo nad „uspjehom" svoga puta. Svojim nalogodavcima izvijestio je teška srca, da su u Parizu sav utjecaj a svim mjerodavnim krugovima zadobili narodni Židovi i cijoniste, tako te asirailantska delegacija nije ništa mogla da uradi. U Parizu smatraju narodne Židove zastupnicima svjetskoga židovstva. Vrlo bolno ih se dojimalo, da su ih i pariški asimilanti vrlo hladno primili, jer kanda su i tamo prodrle narodne struje, te je sve vrlo zabrinuto za udes židovskog pučanstva i

Poljskoj. Spočitavalo se asimilantima, da nemaju kontakta s velikim židovskim mai sama. Samo protekcijom Paderevskoga l, uspjelo im je, da ih neke visoke ličnosti prime a da taj prijem ipak nije ništa promjenio na stvari. Nema stoga nade, da bi memorandum, što su ga predali poljski asimilanti protiv narodnih prava manjina u Poljskoj, imao ikakav uspjeh. Farbsteln izabran u sejm. ~Wiener Morgenzeitung" javlja: Iz Varšave stigla je vijest, da je kod izbora za poljski sabor u Bialostoku izabran cijonista H. Farbs t e i n iz Varšave. Židovska delegacija iz Lavova u Varšavl. Dr. Scheiber i dr. Kork’is stigli su iz Lavova u Varšavu da interveniraju kod vlade te bi prestala proganjanja protiv Židova u istočnoj Galiciji. Pod vodstvom zastupnika dr. Thona došla je delegacija ministru unutarnjih djela Vojciehovsky, te mu razložila uz predočenje dokaznog materijala nepravde, koje se čine Židovima. Ministar odvratio je komisiji, da prema njegovim informacijama u istočnoj Galiciji vladaju dobri odnošaji imedju Židova i neŽidova, te da mu još nisu stigle pritužbe iz istočne Galicije. O oslobodjenju od prisilnoga rada obećao je ministar izdati odredbu. Internirani Židovi bit će povraćeni dok dobije ministar popis interniranih Židova uz naznaku čega je interniran i kad se uvjeri da protiv dotičnoga ništa ne predleži. * Klanje Židova u Ukrajini. (Brzojav ~Wiener Morgenzeitung"). Pred nekoliko su se dana saopćili daljnji veliki uspjesi antiboljževičkih bojnih sila pod zapovjedništvom Origorjeva. O lome piše „Manchester Guardian": Kad su Francezi morali pod pritiskom boljševičke vojske isprazniti Odesu, pao je grad u ruke nekakovom Grigorjevu, koji se iz oportunih razloga izdao za boljševika. Ali kad su se boljševici morali povući pod pritiskom Den jikina iz jugoistočne Ukrajine, izjavio se nenadano Origorijevantiboljševikom i uživa sada simpatije i potporu antante. On übija Židove na najokrutniji način. Broj po Grigorjevu übijenih Židova računa se prema židovskim vijestima na sto hiljada. Ovaj je broj tek od prilike javljen, ali ako bi se i uzelo, da je ova vijest pretjerana, upućuje ipak sve na masakre, kakovih nije bilo već od 250 godina u ovim krajevima i prema kojima su pogromi u Poljskoj i Litavskoj prava malenkosti. Antanta ima u ovoj stvari više nego samo ljudske odgovornosti jer podupire uzročnike i prireditelje ovih u povijesti novoga doba nečuvenih okrutnosti sa oružjem, životnim namirnicama i opremom. Antanta ima moć i dužnost, da na svoje štićenike toliko djeluje da obustave übijstva i oskvrnjenja. Ne radi se samo o Židovima. Jer što se sad samo Židovima čini, zadesit će kasnije bez sumnje druge. I ne bude li se izvršio najjači pritisak, naslijedit će bijeli teror sadanji crveni teror i njegovi krvavi* tragovi natapat će vtć i onako dosta ljudskom krvi natopljena polja Rusije još više i donijet će hijadama i hiljadama najgrozniju i najmučniju smrt. Izgoni Židov* iz Budimpešte. (Vijest čehoslovačkog dopisnog ureda). Po nalogu pučkog povjerenika za unutarnje poslove provela je budimpeštanska policija noću u ulicama, gdje stanuju poglavito

STRANA 10.

»ŽIDOV« (HAJHUDI)

BROJ 22. i 23