Židov

ŽIDOV

viln /n®y\ i r\ p-j 'J°\ °/1 TiO \ /nT\ /A ** l <iWWW»>-^W»WWW»—■**■—**—»>».»■- In -, m m W n ■,_->m ■ »e .

ODGODA KONFERENCIJE U BASELU.

Zagreb. Savez Ci]onist a Jug'oslavi.je prinuo je od cijonističtog urodiai u Londonu Ovaj brzojav: Savczu Oijonista Jugoslavije ZagTeb. Predstojo pregovorj o ugovoru s Turskom, u kojern će s e riješiti pitanjo 0 mandatu nad PalestinOm. Vode otputbvat će mjeseca jiaaiuar a iz Londona u Pari«. AkcdjOni je Odbcr odlueib Odgodili Konfereneiju i satzvati u LoudOnu Proši-1 -ni Akc’jOn/i Odbor oim prjje moguće, opSiitneje izvješće slijedi. Cijonistaćki ured.

Pred mirovnim ugovorom s Turskom

Oodišnia k*nferencija cijonističke svjetske organizaciji ie o*igađa. Na redu je mirovni ugovor s Turskom i vođe pokret« treba da su u Parizu. Prcšireni akcijoni odbor bit će valjda za to vrijcme permanentan u Londonu, Sve su najbolj« sile cijonittičke organizacije u ovaj čas u budnoj pripravnosti. Oni, te su no svojim leđima dojako sami nosili sve silno breme odgovornosti za usuđ svoga naroda, rasferećeni su fizički i moralno ugladnim zborcm znatnih ličnosti. kojih svakoga ime znači u izvjesnom pravcu jedan dio istorije cijonističkog rada ili cijonisfičke iđeolbgije ili obojega, ponajviše obojega. Posljcdnja jedna vijeaf javlja, da je Nordau stigao u London, a to znači više n«go tečenje jedne v*like •nergije, koja je dojako biia osuđena na pasivnost; znači, da je tendcncija računanja s mogućnostima, po naravi ograničena, dobila politički polet koncepcij« u vclikom stilu, koncepcij«, koje nc ograničuju zabtjeve prema mogućnoalima, nego hoće prisiliti raogućnosti, da se pokore zahfjevima. U stvari ipak niko od nih nije rasterećen ni fizički ni moralno; nikome nije odlanulo. Dosao je rpomenat, koji nužno mora da napne svu moralnu odgovernost, da podstrekne i uzbudi sav napor svih sil * do i edne granice, preko koje ne idn, gdje se sva napetost mora da oslobodi u jednom uspjehu, jcr drukčije može da dovede do kolapsa. i nešto je mnogo je od toga uzbudenja i prenapetosti u svimanama, kojima , e 1135 cil ] jedna ozbiljn« duboka žudnja i palnja zajedno. Svi mi proživljavamo boJove iščekivanj« kao niktd.

Godišnja konferencija u Bazelu morala , se odgoditi, jer vcđe mora da se nađu na bojištu u Parizu. Za cijelo: konferencija u Bazelu biia bi prevaina stvar baž 11 oči pregovora s Turskom. U vczi s tim pregovorima rješava se, diplomatski, palestins.ko pitanjc, pitanje tcritorijalnih granica; upravnih formi, mandatarne vlasfi, a onda imigracije i njezina opscga, gnrancija za doista židovsku Paiestinu, »ko ne sad», a to za 20 do 30 godina. Bazelska bi konferencija dala vidnu jaku pozadinu vidna mandala svega naroda onima, koji stupaju pred vlasfi svijeta za prava svoga naroda. Dala bi konfakt vođama s narodom, koji je prekinut prcko šest godina. I daia bi svijetu dokaz, da jc u svemu, što su vođe radile, jedna velika pokprnost cpdoj voiji, nesavlaaivoj 1 tolii-o o vutnoj, fe po svojoj orijentaciji koja vidi sv.tio ciij, a čovječki jeprosta odsvakesenfirt. mtalnosfi,ne če praštati vođama n: najmmjega zaJranjepja, ni najmanie ~mogućnostima“. Ova bi opća voija, it'svbjom kritikom vođa, dokazala, da stoji iza r.jih. Nama dakako foga dokaza ne treba. Svak osjeća elementarno, da je svakog pojedinca sva voija u vciji vođa. i nezadovoljni i zadovoijni, min maiiste i maksimaliste, bezuvjetni radikai': i prakfične evolucijonistc, svi smjerovi i svi zahljevi i svi temperamenti zastupani su u Londonu. Sav cijonizam, sva volja na.oda. Pa tako će u izjavama onih, koji polaze u Pariz kao akteri u najdramatskijem času, biti jedan gias, u kome će biti svi naši glasovi i sve boje naših glasova, i sve uzbuđenjc naših prenapetih živac« i sva spozaaja sviju htijenja. Bit će to jedan glas, koji će s naporom zatomljivati jedan potresHi krik, koji će, zatomljeß, možda imafi inagu, da prodrma savjest svijela i probije hiadno račnnanje dipiomata i da prodre do srdaca, pa da izvojšfi pobjedu ćudoredns sile nad egoLmimđ . . . SvraLamo u ovaj čas pogled unatrag. Pregledavamo razvifak poiitičkog cijonizma. Spominjemo se zahtjeva Herzla i Nordaua: čarter, diplomafske garancije za židovsku Palesfinu, od kojih nas je potisnula tjesnogrudnosl Turske na polje prakfičnog rada, stvaranja pozicija u Palesfini. Koiika jeproročka a naivna vjera bila u tih prvih cijonisfa, koji nijesu niariii za aažalni posmjeh, kad je bilo očito, da od Turske 1 ne možemo dobiti Pai stinu, več samo ; ~koncesije“, iskupijene novcem. a bez 1

i jasnih viđika, k«ko će nam sve • koncesije i oitvarili našu vjcru, bazelski program! i Nijcsmo smalaksali, ta put do ci!ja bio nam i je prcdragocjen, a da bismo se odrekli vjerc u cilj. Bilo bi nciskreno, kad bismo i tvrdili, da smo pouzdano računali s iikvidacijom osmanlijskog carstva, koj« bi nam imala donijeti Palestinu. Ali vjerovali smo, a u našoj vjeri bilo je proroitvo ispunjenja, besvijcsno u pogledn načina, jako u pogledu konačnog nspjcha. Turska se likvidira i čps je došao, gđje stojimo na pretpražju. Vjerujemo*; ne samo radi diplomatikih izjava, već zalo, jer nc možemo drukčije no da vjerujemo. Što nam i preostaje več to? Gdje je drugi iziaz iz raskidanosti, mržnje, bola, duševn* neslobode i straha pred nestajaajem, več u tomerO, koliko nam briga zadaje triženje „interesnih sfera'* po velikim silama, po Franceskoj, koje ugrožavaju cjelovitost željkovane zemlje, koja je nama sve, a njima jedno jadno komcrcijsko. prooietno, industrijsko pitanje! Koliko se vjcrske bojtzei odjednoni budi za sveta mjesta, koja su drugima tek omeđeni sitni prostori pijeteta, dok je nama sva zemlja svcta, u kojoj ćemo poštivati svctinj* drugih! Koliko li ekspanzivne, odjedncm raspirene svearapikc Ijubavi za jedno parče zemlje, koja za Arape nije drugo no proširenje fizičke vlasti za jedan narod, koji boluje od prcobilja tla, za parče zemlje, što n« ga je Arapin toliko vijekova bez Ijubavi odnemarivao i prezreo, a koja je za nas čežnja i bol jcdn« ijubavi, što je rastanak od dvije fisuđa godina nije oilabio, preporod našeg živofa, preporod kulture u njoj, preporod zemlje, koja đe odjednom osjaČafi, da je cjcliva i oplođuje Ijubav, na koju je čekala, presahla i pusta, maferinjskom čežnjom! Mi znamo zapreke i borbe, koje nas čekaju. Bunimo se profiv toga, da sve ono, što je nama vjera i smisao živofa, mora da predajemo na odluku hladnim mozgovima. Mi nosimo dokaze svoga prava u najdubljoj dubini baštine od dvijtr tisuče godina. Ali to nije dosta za razoružavanje nacijskih i vjerskih imperijalizaaia. No iza naših zahtjeva stoji posvuda istinski čovjek. istinski demokrata, onaj svijet, koji iz svoga velikoga svjetskoga bola crpe dokaze protiv poretka i pohota, koje su survale ćovječanstvo iz nesreče u nesreću, iz zuluma u zulum, svfjet, koji po svome vclikome svjefskome bolu poštiva aašu bol i naiu aktivnost, koja se rodila iz te boli. Ufamo se u solidarnost bola i u egoizara diplo-

»fHATA 1 UREBNIŠTVO: ZAO*đ». RJCA W*oj 5! rtl, KAT, i kukoMSl SE V E VRAĆAJU. 9.

GOD. IV..

1. januara IS2O. 2AGREB 10. Tcve«a s€Bo.

I*R£!pLATA: OODfŠNJE K S#-—, POLUOOD. K 16'—, CE’i K 3 ‘— POJEDIfiI BK. 1 K.*»- IzTa7;TRI PUT MJ£SCČNO.~«~>

BROJ 1.