Židov

tako, da omogući delegatima iz Amerike i južne Rusije, da budu nazočni. U vezi s ovom objavom pobuđuje interes članak Hansa G osi ara u „Jiidische Rundschau'* (Berlin) od 9. januara. Nakon što je naglasio, da je emigracija Židova u masama jedan od najprečih problema najbliže budućnosti, postavlja ove tri zasade: 1. Nijedna pojedinačka organizacija, pa ni cjelokupnost evropskog židovstva nije u stanju, da kontrolira emigraciju. Samo cijeli židovski narod ujedinjenim silama svih njegovih pripomoćnih organizacija bio bi dosta jak za to. 2. Pitanje iseljivanja iz Istoka Evrope može da se raspravi samo u vezi s pitanjem useljivanja u nove krajeve. Useljivanje je danas pitanje od najveće važnosti u međunarodnoj politici svake zemlje. 3. Politički karakter useljivanja zabranjuje posebne pregovore između pojedinačkih židovskih organizacija i zemalja, u koje ima da se vodi useljivanje. Samo političko tijelo autorizovano po cijelom židovskom narodu može sklapati obavezno ugovore poljtičkog karaktera. Prema tome valja da se sve veće židovske organizacije na svijetu, koje se bave židovskom filantropijom i politikom, a koje u svojoj skupnosti uz općine reprezentuju organizovani židovski narod, sastanu u internacionalnu židovsku iseljeničku konferenciju u jednoj neutralnoj zemlji. Inicijativu treba da dade cijonistička organizacija, koju za to kvalifikuje njezin internacionalni karakter i njezino priznanje kao predstavnice židovskog naroda po antanti. Konferencija imat će da postavi odbore s ovlasti, da pregovaraju s vladama zemalja, u koje je moguća velika imigracija (osobito Južna Amerika) i da upravlja strujom imigracije tako, da ne smeta radnog tržišta u gradovima te da dade što više produktivne sile zemlji. Konferencija treba da poprimi permanentan karakter, jedan od njezinih prvih čina imao bi biti osnutak velike židovske emigracijone banke, koje bi radila u sporazumu sa Židovskom kolonijalnom bankom, naročito u pogledu osnivanja centara za likvidaciju neprenosive imovine emigranata. „Samo se sobom razumijeva" svršava članak „da se ovaj rad ne mora kositi sa stvaranjem židovske Palestine, koja svejednako ostaje našim ciljem i našim idealom. Mnogi od onih, koji se danas moraju voditi u druge zemlje, mogu da nađu metu svoga lutanja u zemlji svojih predaka." U vezi sa pripomoćnom konferencijom zaključenom po Comite des Delegations juives u Parizu otputovao je poznati ruskožidovski vođa dr. Salkind u Ameriku, da razvije propagandu i osigura sarađnju između američkih i evropskih pripomoćnih organizacija. Neposredna zadaća dra. Salkinda jest, da učvrsti vezu, koja se stvorila između komiteja delegacija i predstavnika američkog židovskog kongresa, koji su članovi komiteja, da informira kongres o radu komiteja i da prikaže američkom židovstvu sadašnje stanje Židova u istočnoj Evropi. Predloži carigradskog ureda za pripomoćni rad u Ukrajini. Cijonistički ured u Carigradu izdao je okružnicu, u kojoj kaže: „Najpreče životno pitanje za

Židove u Rusiji danas, u njihovu očajnome položaju, jest, hoće li velika nesreća njihove braće ganuti zapadne Židove. Ruski Židovi gube danomice tisuće žrtava od gladi, studeni i bolesti. Imade desetke tisuća beskućne siročadi, koja mora neminovno da propadne, ne nađe li se niko, da joj pomogne. Najmanje 50 # /„ ukrajinskog židovstva potpuno je uništeno. Pripomoćni odbor u Kijevu apelira na sve, „koji su trpili manje, da pomognu onima, koji su trpili vise." A uz to nema u Kijevu Židova, koji ne bi bio nada sve trpio. Odbor apelira u strahu i drhćući sa sve židovske zajednice i zaklinje ih, da se odazovu. Ali koja može da se odazove, kad svaka pojedina ima svoje jade. koji se moraju liječiti? A samo snažna naprezanja mogu pomoći ostancima ukrajinskog židovstva. Mora se stvoriti opća pripomoćna organizacija s ograncima u svim važnim centrima, poimence u Carigradu. U Rusiji se moraju organizovati posebna liječnička i pripomoćna udruženja slična palestinskoj „Hadasi" pod zastavom crvenoga „magen Davida" i pod zaštitom Ujedinjenih Država. Ova udruženja mogu djelovati pod bilo kojim režimom u Rusiji. Najopsežnija pomoć je potrebna, ne toliko u novcu, koliko u hrani, obući i lijekovima. Ali sama materijalna pomoć, pa bila kako mu drago obilna, ne može sama riješiti problema ukrajinskog židovstva. Narod govori : „Čemu da organizujemo pripomoćni rad, ako sve, što skupimo, može da pane u šake pagromistima ?" To je istina, jer niko ne zna, što će donijeti sutrašnji dan. Židovi očajavaju, jer ne vide izlaza. Položaj im je tragičniji no u Armenaca, osobito s moralnog gledišta, jer njih se übijalo za vrijeme rata, kad nije bilo mogućnosti obrane i prava. Masakri Židova u Rusiji dešavaju se u isto doba, kad biva konferencija mira u Parizu i kad se predlaže osnutak lige naroda. A Armenci su povrh toga imali pogodnost, da su na stotine tisuća mogu izbjeći. Naš narod nema toga izgleda. Ova će činjenica to ilustrirati: Pred nedjelju dana stiglo je u Carigrad 200 bjegunaca, koji su se ukrcali u Sevastopolu sa ženama i djecom, na polurazorenom brodu. Bjegunci su sebi nabavili ruska i grčka viza za Carigrad želeći da idu za Palestinu, ali franceske mjesne vlasti u Carigradu zabranile su im put u zemlju, jer nijesu imali franceska viza te su im naložili, da se vrate u Sevastopol. Kroz 7 dana ostao je taj nesretni svijet na brodu pateći od studeni i glada i izvrgnut samovolji ruskog komandanta. Ni u najmračnijim danima židovske povijesti nije se uskratilo našem nesretnom narodu pravo bijega od njegovih progonitelja. U sadašnjoj strašnoj krizi jedini je spas, da ih se postepeno i sistematski preseli u drugu zemlju. Iz Ukrajine. Ruski list „Priazovskij kraj" sadržaj« izvještaj dra. Landera, člana pomoćnog odbora, što ga je organizovao ruski Crveni krst za pogromisane Židove. On crta položaj strasno. Strašna studena zima u svojim je učincima to groznija, jer stotine hiljada Židova luta ne samo gladno nego i apsolutno nago. Napola razorene židovske kuće, ostanci pogromskog vala, snašle su u posljednje doba požari. Gdje su prije u Ukrajini cvali židovski gradovi i varošice, sada je pustinja. Glad, studen

i epidemije svršavaju prijašnja nedjela pogromista. Samo hrane i ljekarija trebalo bi nedjeljno za 150.000 rubaija. Samo malo gradova nijesu snašli pogromi, tako Harkov i Rostov na Donu. (Žid. nov. centr. Zurich). Prva konferencija židovskih općina u Litavskoj. 5 januara sastala se u Kovnu prva konferencija židovskih općina u Litavskoj. Pribivalo joj je 139 delegata, koji su zastupali 18 općina. Kao gosti su, uz druge, bili nazočni predsjednik ministarstva Galvananski, ministar spoljašnjih posala Voldemar, a u ime engleske vlade major Beaumont. Ministar Solovejčik otvorio je konferenciju jevrejski. Nastavljajući židovski istakao je tešku zadaću, da se u isti mah stvore osnovi nezavisne Litavske i našega narodnoga života S našim gradjanskim pravima spojeni su i naši zahtjevi za nacijonalnom autonomijom. Strašno doba, koje proživljujemo, zalilo se židovskom krvi, ali ovo doba jača našu narodnu svijest i volju. Vidimo, da smo jedna sila. Stvorili smo židovstvu cijelog svijeta centar, Odbor židovskih delegacija u Parizu. Slobodne općine se moraju ujediniti i stvoriti centar, koji će rad konsolidovati. Hoćemo, da stvorimo vezu s „vaad haaracot" i da imamo u njemu svoga zastupnika. Predsjednik ministarstva Galvananski ističe, da se prvi put sastaju zastupnici litavskog židovstva, da vijećaju o sredstvima za izgradnju svoga narodnoga života. Mali narodi moraju da imaju pravo, da živu po svojoj volji. U Litavskoj ne smije da bude narodnosnih sporova. U ime vlade želi potpun uspjeh u radu za osnovku židovske autonomije, židovsku općinu. Misli, da će Židovi Litavske biti uzorom drugim malim narodima u Litavskoj i drugdje. Ministar spoljašnjih posala Voldemar izjavljuje, da ne pribiva konferenciji kao vladin zastupnik, već kao stari prijatelj, koji je mnogo naučio od Židova. Litavske židovstvo živjet će mirno i sretno u slobodnoj Litavskoj. Nikoga ne ćemo da potlačujemo i hoćemo da smatramo manjine jednakopravnim članovima. Hoćemo da damo Židovima ne samo gradjanska prava nego i posebnu narodnu autonomiju, jer smo shvatili njezinu potrebu. Major Beaumont pozdravio je konferenciju engleski ovim riječima; „Muževi Izraela! Pozdravljam Vas u ime engleske vlade. Tisuće ste godine patili. Po našim pobjedama i po istorijskoj Balfourovoj deklaraciji dobili ste uvjerenje, da će Vaša zemlja opet biti vaša. Engleska je vlada pokazala, da zadana obećanja drži. Znam da ste dobri gradjani svojih država u galutu, ali u Vašem srcu vječno živi riječ Jeruzalim i kao zastupnik engleske vlade pozdravljam Vašu konferenciju i želim, da Vaš rad bude koristan starome narodu Izraelovu". Predsjednikom konferencije izabran je ministar dr. Sol ove j čik, potpredsjednicima rabin Kahnemann i đr. Friedrn a nn. Drugi dan referirao je advokat Fi nkelstein o općem gospodarskom položaju u Litvi, zatim dr. Rahmilević o trgovini i osnutku narodnih banki i drOoldberg o ekonomskom stanju litavskog židovstva.

BROJ 4. i 5.

»ŽIDOV« (HAJHTTDI)

STRANA 9.