Židov

Umirati kao izabrani mandatari. Nastojanje privući tome radu »Al'liance Israelite Universelle« i »Oonjoirrt Comittee« ostala su bezuspješna. Na istorijskoj sjednici u konsistorijnmn došlo je tek do izjave, da Ove korporacije ne će pokušati omesti rad židovskih delegacija. Inž. Strii c k e r konstatira, da se tu radi samo o načinu saradnje cijonističke organizacije. Za jednlakopravnOet se ne trebamo više boriti, tali za garanciju te jednakopra vn osti, jer bez nje sva su priavta iluzOrnia kao što to pokazuje slučaj u Ugarskoj. Spominje velike usluge komiteta, koje je činio austrijskom židovstvu, (te ga obvezalo na vječnu harnost. Dr. K 1 e e izvješćuje, da je i njemačko židovstvo formuliralo u smislu amerikanskih zaključaka svoje zahtjeve, koje je predalo njemačkoj vladi. Zahvaljuje Sokolovu i Motzkiuu za njihov rad. Ovoj zahvali pridružuju ee u ime cijonističke federacije Poljske Podliševski. Iza toga primljene su po Mtotzkinu t, predloženo rezolucije: Akoijoni Odbor odobrava po londonskoj konferenciji stvoreni zaključak_ da se izašalju dva delegata za- organiziranje • rada svib židovskih delegata pojedinih zemalja; Akoijoni Odbor vidi u postignutom uspjehu ugovora s pojedinim državama znatan napredak na putu! postignuća narodne jednakopravnosti Židova ti diaapori; Akcijoni Odbor prima ša zadovoljstvom do znanja, da se komitet židovskih delegacija priključio zahtjevima cijonističke organizacije i zastupao ih pTed mirovnim zborom; Akcijoni Odbor pozivlje federacije, da porade oko ostvarenja vaad haaracot; Akcijoni Odbor pozdravlja ideju saziva opće židovske pripomoćne konferencije. Svečana zaključna sjednica. Sokolov izvješćuje o sastanku, koji je imao zajedno s dr. WeizmHttinom prije sjednice s francuskim ministrom predsjednikom Mi 11 eran d o m. Iza njega uzima riječ dr Maks Nord a u pozdravljen burnim pljeskom: Nijesam dosta uobražen, da mislim, e ste opazili, da sam se na sjednicama vrlo Susprezao, jer nemam pravo glasa. Sad je prošla faza glasovanja, pa mi je moguće, da kažem svoj dojam. Mogu s najvećim zadovoljstvom i duboko dirnut reći. da su moji dojmovi najbolji. Nakon mnogih opet ste se godina sastali, uspostavili vezu. a to imfo veliko značenje: vi ste zastupnici židovskih masa, koje n prvom redu treba da uživaju blagodati ostvarenoga cijoniam'a. Vratit ćete se braći našoj e veselom vijesti, da naša stvar dobro stoji. Opetujem, što sam drugom zgodom rekao: Providnost je tako udesila, d)a Su u najkritičnijem času židovske povijesti bila dva muža na onom mjestu, na kojem su mogli da najbolje posluže interesima židovskoga narod®. Nijesflm vičan da pretjeravam ili laskahu ali bilo bi nepravedno, kad bih prešntio, da su Weizmann i Sokolov nešto velik® uradili. Mandat još nije podijeljen, no mi smo u predvečerju podijeljenja. Kad budne diplomatski i međunarodno priznatom činjenicom, imlat ćemo instrnmenat.

čije će djelovanje pokazati, kako je zamaš! no bilo djelo tih dvaju muževa. Možda nii jesu sve tražili, što bih ja želio, da su tra : žili. Ali što 6u postigli, potpuno dostaje, i da nam ohiogući izgradnja zgrade, koja će da bude sigurno utočište za štari iznova pomlađeni židovski narod. Pored diplomatske strane njihova rada vidio sam s velikim veseljem napredak u razvitku njihovih ifazOra. Još prije godinu dana bolno me se doimalo, te sam morao čuti, dla Palestina ne može godišnje više jprimiti od 2000 useljenika. S toga me veselilo čuti, da je Weizrrtann isprva govorio o 20.000, zatim o 30.000. a konačno o 60.000 useljenika na godinu. Uvjeren sam, diai će Weizmann, kad još jednom sve tačno preispita, doći i na 200.000 ljudi. Najvažniji je rad iza postignuća mandata naseljen,je od 500.000 Židova u Palestini, jer sve poteškoće dolaze odatlle, da nam se može spočitnuti, e smio tek 10. dio pučanstva. To će stajalište bifei nenioguće u času, kad više ne budemo minOritet u zemlji, a to nije nerješiva zadaća. Da rezimiram: .dr. Weizmann i Sokolov izvrsno su radili »i veselit će židovske mase, te će iz Vaših ustiju čuti, da su zahtjevi i čežnje židovskih masa našle najbolje zastupnike. Ovdje su stvoreni mnogi praktični zaključci, koji će se u zbilji možda promjeni ti. Držim, da ću našim osjećajima dati najbolji izražaj riječima: Jejašer Koah, bazalk, hazak, venitbazak. • WeizmannOv zaključni govor. Dr. Weizmann; Gospodine predsjedniče. g. dre. Norđau, moje gospođe i gospodo! Doživljujemo sad dvostruko svečan čas. Prvo. jer n©s dijele možda tek nekoliko dana od konačne odluke, a drugo, jer smo došli do završetka vijećanja, koja će biti epohalna u povijesti našega pokreta. Teško je već sad ocijeniti znamenovanje ove konferencije. U mnogim je stvarima vladala neka neizvjesnost. Zaključci Su oprezno empirieki. Drugačije i nije m'oglo biti. Za vrijeme ovih šest godina' toliko se toga dogodilo, naš je pokret tlako brao porasao. a mi smo tako naglo stavljeni pred nove zadaće, te je nemoguće, da bi ovaj skupština o svemu mogla stvoriti definitivne zeključke. Držim, dh je bilo dobro, te su zaključci dobili neku gipkost. Tko zna, kako će izgledati rusko židovstvo! Dr. Nordau našao je kod mene elasticitet. Ja bih rado još dalje išao. No ne zavisi to o ijednoj pojedinoj osobi, već o jakosti- koju će imatj Židov, narod, da na svom putu oboii zapreke. Pitanje židovske države, ne samo koncesija sa strane englesko vlade, već direktno pitanje židovske ‘države je za mene pitanje prvih 400.000 Židova u Palestini. Što sad hoćemo da postignemo, dade se usporediti s onim, što je Kitchener htio postići, kad je izgradio englesku vojsku, »prvih sto tisuća«. Iz njih se izgradila vojska milijuna. Nije moja stvar da ocijenim, što je urađeno. No mogu izjaviti u ime svoga najprisnijega prijatelja Sokolova kao i u svoje: ako je bilo teških časova, današnja nam je skupština dala zadovoljštinu. Smatram svojom dužnošću izjaviti, da bi sav rad bio nemoguć, da nije između Sokolova i mene vladala potpuna harmonija. Ako je bilo razlike, to je razlika u temperamentu. Drugi uvjet uspjehu bila je vjerna saradnja cijelog niza ljudi, koji su svim svojim silama saradivali. Već sßm na početku ovog zborovanja spomenuo važnost

rada amerikanskib cijonista. Morao bih mnoge spomenuti no možda još nije vrijeme došlo, da se sve to iznese. Ima tu Židova i nežidova. No ipak bi htio dvojicu, koja nijesn više među nama (skupština ustaje) spomenuti. Sir Mark Sykesa i Aransona. A zatim -žive, mlade i stare, u Palestini i ovdje. Nhpose englesku cionističku federaciju, a zatim grupu mladih, Sae li r, Sieff i mnoge druge, čije zasluge još nijesn registrirane. Gospodo, Vi se opet vraćate svakidašnjosti. Držim, da možete svojim prijateljima reći; što je bilo moguće, pokušalo se. Još nije sve postignuto, ali su stvorene mogućnosti. Mandat će biti podijeljen u najkraćem vremenu. Tad ne smije biti židovske kuće, općine, sinagoge, gdje se o tome ne bi govorilo, raspravljalo 1 surađivalo. Samo tako moći ćemo postići oduševljenje i materijalna sredstva, dia izvršimo velike zadaće. U najsretnijem času moramo skromni i 6a židovskom zniut stajati pred onim, koji upravlja udesom Izraela. Vjerujem, da je dobro upravljao udes naš, pa došlo što mu drago, mi amo uvjereni; Erec Jisrael ostat će naš. Alfo ne za pet, ne za deset godina, a’ ono za pedeset. Na putu Smo. Iz velikog bola našega naroda stvorit ćemo pjesme, a te pjesme pjevat ćemo, kad dođemo u Palestinu. Šalom, Šalom! Nabum Sokolov oslovio je jevrejski konferenciju ovim govorom: Prije završetka htio bih da Vam kažem nekoliko riječi. Koji nam je rezultat donijela konferencija? Rekonstrukcija je danas krilatica kod svih naroda. Ruševine treba opet izgraditi. Ovakova smo ruina i mi bili. Sad je konferencija opet izgradila cijonističku organizaciju. U tome je važnost konferencije, u he samo u njezinim zaključcima. Došli smo opet do sređenog građenja i zato možemo sebi čestitati. Nakon tolikih godina Opet smo ee našli. Tu sjedi prof. Wa rbutg, koga je zGdnji kongres izabrao predsjednikom, ovdje Jakobson, čedni i mučaljivi, tu Hanike, taj fanatik organizacije. To nam ne bi uspjelo, da nismo imali Ameriku, a Ovu imademo da zahvalimo Šmarji L e v i n u. To su bregovi naše organizacije. Vidim sniježno-bijeln glavu Nordau-ovu, vršak bregova; on je kao rosa Hormona, koja kapa na bregove Judeje. Htjelo se između nas konstruirati protivština, kojih nema. Mi tmo orkestar, a orkestar sastoji- od mnogih in-trnmeiiatačim ih je više. tim je ljepša simfonija. A naša simfonija bit ee eroifca, :i ujedno i pastorale. Snaga, koju je st\ c ril a iva konferencija, izgradit će sve naše gradnje do kongresa. No Erec Jisrael bit će zgrada za vječnost. Dr. Halpern: Bio je prije običaj, da je na koncu naših vijećanja govorio član opozicije i time dao zboru pomirljivi završetak. Danas nema više opozicije. Možemo biti raznih nazora o ovoj ili onoj tehnici, ali ne može više biti diskusije o principima. Odavde ćemo poći s osjećajem odgovornosti, koja naa tereti. Muževi, koji vode nadmašili su nas svojim shvaćanjem odgovornosti. Povijest prave pojedini muževi, a možda je nikad nijeSu više pravili no u dobia. koje se nazivlje demokratskim. Imali smo sreću, a možda je to bila i istorijska pravednost, te smo u Ovom času imali ovakova dva muža. Polazimo odavde s potpunim povjerenjem. Znamo, dia će

STRANA 8.

»ŽIDOV« (HAJHUDI)

BROJ 8. i 9