Židov

Palestine združio e najnesnošljivijim fiCtnceskim klerikalizmom i bio članom anticijonist&čkog komiteja kardinala Amettea znao s® uvući n!a mirovnu kon fer cm čiju. no ondje je od jednog nežidovskog prijatelja naše stvari, pukovnika Gestolea, otpravljen primjedbom, da on pripada kršćetnskom komiteu. Sva nastojanja protivnika skršila su se na prefektom temperaknentu našega Bzgima Weitzmanna i na nesravnjivoj diplomatskoj vještini Nahuma Sokolova, a prije svega na čvrstoj volji našega naroda, u njegovu pretežitom broju, i engleskoga nJHroda u njegovoj pretežnoj većini, te na čestitosti engleske vlade. U San Bernu dobio sam dojam, da možemo govoriti o židovskoj državi, jer Engleska želi nam dati vremena, da n Palestini stvorimo takove odnošajje, koji će nam Omogućiti, da pod zaštitom ligo naroda živimo potpunim autonomnim životom, Lloyd George rekao je pri rastanku \Vcitznxannu - »Sad ste sve postigli; daljnje je Vaša stvar!« Ali ovo daljnje, to je najvažnije, najveće i najteže, koje ćemo svladati. ako ćemo htjeti. Imademo u sebi snagu, da Svladamo sve poteškoće, jer sam uvjeren: imamo jednu zadaću u svijetu i za svijet- koju samo onda možemo ispuniti, ako ćemo u Palestini imati svoje središte, te ćemo se moći razvijati po našim pradavnim zakonima. Dali smo svijetu toliko organizatome i poduzetne snage, te sam uvjeren, djat možemo u našoj zemlji i to poduzeti. Završujem riječima velikoga admirala: Palestina očekuje, da će svaki od Vafe u punom opsegu izvršiti svoje dužnosti! Nakon što se sleglo burno odobravanje progovorio je. pozdravljen oduševljenjem pljeskom, član Užeg Akoijdnoga Odbora cijonističke organizacije dr. Schmarjah u L e v i n. »Imalj smo da ispunimo dvije zadlSće: jednu premia židovskomu narodu, a drugu, koja se Sastojala u tom, da Palestinu medjunatroidno osiguramo. Moji prijčtelji postigli su velik uspjeh u provedemju ove druge zadaće, koja naim se čini kao čudo, a ipak je istina. Uzalud tražim novu riječ, koja bi odgovarala znj-lmenovanju Ove činjenice. Eiječ »koreš» (Cirus) je kao poredba premalo, a riječ »mašijah«, koja ndm je svima na jeziku, je premnogo. Treba, da ostanemo na tlu zbilje, a dužnost je Židova), da priznaju misao, koja Se Ovdje ostvaruje. Kao narod gad moramo reći: došlo što nm drago, u ropstvo ne ćemo više poći! S BalfoutovOm deklaracijom shvatili smo, da novo dolazi, da židovski narod do Uzi u doticaj sa svojom zemljom. Ali ono pravo novo sastoji u tome, da ta konačna pobjeda dolazi u isto vrijeme sa pobjedom velike svjetske jedne ideje. Svaka nova ideja čedo je nužde. Kad 6 e sad govori o ligi naroda, tad se mora reći:/Ta ideja ne dozrijeva zato, jer je čovječanstvo postalo odjednom bolje,'već jer ie nužda prinudila čovječHlnstvO da postaje boljim. A mj Židovi imademo zadaću, da se borimo za ideju, koja je dobra. Ideja lijje naroda ne će propasti, i ako se ne .će ostvariti u prvoj formi, tad će se ostvariti u drugoj. A nzvišenost ideje lige naroda je u tome. da će odnošaji medjuncirodnog općenja čovječanstva, koje je mnogo mlad je od socijalnoga, urediti zakonom. Pobjeda misli lige naroda dloći će, kad nestati pojam velikih i inrilib naroda;

kad narodi ne će više brojati prema sumi ljudi, koje imaju, već po kvalitetu. A krid će pobijediti liga narod«, tad će i cijonizam izvojštiti konačnu pobjedu. Želimo, da se ostvaraju ideali o slozi naroda, o vječnom miru, a možda će se u Palestini stvoriti uporište za tu ideju. Pa šta nam daje ugovor od San Rema? Daje nam početak geule (oslobodjenja). Emancipacijom osOobodjeni su pojedini Židovi, a ne narod. Pojedini čovjek, pojedina generacija, koja je samo k/airika u lancu kulturnog stvaranja čovječanstva, ostaje neoslobodjen. ako s njegovim oslobodjenjem ne uslijedi ujedno i oslobodjenje naroda. Židovu se dopustilo, da lično prekorači prag, koji vodi oslobodjemju, a da se nije htjelo ništa znati o njegovoj narodnosti i tradiciji, čiji je produkat pojedinac. San Remo je ne samo za Židove, koji žive u Palestini, nego za Židove cijeloga svijeta, akt oslobodjenja. Židovi više ne će biti tragične figure, jer će sad moći svijetu pored lične posjetnice predati i narodnu. Kako će Židovi izvesti djelo svoga oslobodjenja to je njihova stvar: ali moraju svakako to tako provesti, da Palestina ne bude drugo izdanje galuta. Veće i ljepše valja stvoriti. Židovi bili su vazda socijalatn narod i zato učevctvujn u velikom Socijalnom traženju, koje Je sada zahvatilo čovječanstvo. Naša je sreća vezana srećom cjelokupnog čovječanstva. Kiaid čovječanstvo trpi, taid moramo tražiti lijepo, da ga oslobodimo od boli. A uvjeren sam, da ćemo to naći u Palestini. Naša ee povijest divno niastahdja. I ikad promatramo pripravnu epohu ovoga početka vidimo, da traje od prilike 40 godina. U prvih 15 do. 20 godina ove epohe bio je objekat priprave samo židovski narod, a s narodima uopće nismo općili. Nije tek slučaj, da je upravo u Beču narodnO. ti živio muž, koji je počeo da ostvaruje drugi dio cijonizma: Teodor H e r z 1. No vodja sam sve ne čini; On zavisi o drugim«, kao što i obi o njemu. No Herzl je intuitivno osjećao, da je iza njega narod. Njemu treba da smo blagodarni! Stidim se, da se zahvaljujem,, isto tako kao što bi Se morali stidjeti da zahvalimo Engleskoj i drugim galama. Zahvala je konvencija Ona će naći svoj izražaj u židovskim činima. A od ovih čina vidimo tek embrijonalni dio u židovskom raldu u Palestini, koji pokazuje, koliko lijepo možemo da stvorimo, a mi imamo mnogo više da zahvaljujemo našim pijonirima. no što smo sebi svijesni. Govornik zatim prikazuje rad amerikanskog židovstva za Palestinu za vrijeme rata, a zatim nastavlja: Što nam narodi daju, nije roba, koja ima izvjesnu cijenu. Daje nalm se sloboda! Tko slobodu pravo cijeni, tati daje sve za nju. Palestinu možemo izgraditi samo vlastitim radom! Novac sam ne dostaje! Velika djela vodja nisu jedino jamstvo za uspjeh, već aktivnost cijeloga naroda. Ne tražimo od židovskog naroda ništa nemoguće, ali tražimo sve do granica mogućnosti. Neka niko ne čeka, da se k njemu dodje, svaki neka sam čini svoju dužnost. Ne trebamo nikakovu propagandu, već jedino volju dja živimo. Ne smijemo više na pitanje: »Gdje ti je domovina?« zbunjeno zašatdi i upućivati na prošlost- jer nam je sada dano da stvorimo našoj djeci domovinu, da iz njih pravimo čestite ljude.’ Pri izgradnji zemlje morati ćemo mnogo da uči-

mo od engleskog nčlroda; mi hoćemo od njega najbolje da naučimo, ali da mu i najbolje damo. I za taj veliki momenat, u kojem se laćamo djela, ne treba riječi, već osvjedočenja: ako hoćemo, imat ćemo Palestinu. Iza toga predložio je dr. S c h a 1 i t, da se odašfilju brzojavni pozdravi Lloyd Georgeu. cijoni&tičkim vodjama u Londonu, zatim američkoj cijonističkoj organizaciji, te njezinim reprezentantima Brandeisu i Mačku. Pjevanjem »Hatdkve. završila je ova svečanost. Berlin. (Posebno izvješće.) Povodom zaključaka mirovne konferencije u San Remu satzvalo je berlinsko cijonistioko udruženje velikn skupštinu n dvorani gradske vijećnice. Već pol sata prije zakazanog početka bila je dvorana dupkom puna, tako, te na tisuće nisu mogli dobiti mjesta. Ljudi nisu htjeli otići, pa su priređivači najmili drugu dvoranu, no i ova se zia čas napuni, a na stotine je još čekalo pred zgradom, dok se nije našla i treća dvorana. Na satove, unatoč žestoke kiše, narod je strpljivo stajao na ulici čekao dok se nije našla dvorana, koja bi mogla primiti i zadnje posjetnike. Bilo je preko šest hiljada ljudi. U gradskoj vijećnici govorili su predsjednik Akcionoga Odbora prof. Wa rburg. predsjednik cionističkog udruženju Njemalčke dr. K 1 e e i član londonske egzekutive dr. Schmarjiabu Lev in, te gospodja Anita Mii 11 e r iz Beča. U paralelnim skupštinama govorili su osim navedenih govornika još gg. dr. Kareski, Arlosorof i Berger. Govori primljeni su velikim entuzijazmom i prekidani često dugotrajnim odobravanjem. Berlinsko židovstvo jasno je dokazalo, da se u ovom času s cijelim židovskim najrodom veseli velikom događaju obnove stare židovske domaje. U svim skupštinama primljena je jednoglasno dva rezolucija: »Skupština Židova n Berlinu pozdravlja najvećim entuzijazmom i dubokom zahvalom zaključak mirovno konferencije u San Remu, da povrati Palestinu židovskom narodu, kao njegovu narodnu domaju pod protektoratom Engleske. U ovom zaključku, koji daje zahtjevu židovskoga naroda na slobodan život u istorijskoj domovini internacijonalnu pulitičku sankciju, vidi važni preokret u {storiji židovskoga naroda. Osjećaj duboke bamosti prema vođama cijonističkog pokreta, koji su pripomogli pobjedi židovskoga naroda, izratzuje skupština zavjetom, da (*o otead uprijeti sve svoje sile za izgradnju Erec Israielia. Skupština apelira na ukupno njemačko židovstvo,, da bi veledušno sarađivalo na djedu izgradnje nove Palestine. Svečani doček dra. i Sokolova u Londonu. Iz Londona nam javljaju: Povratak Sokolova i Weizmauna upotrijebili su londonski Židovi da prirede vođama oduševljeni doček. U srijedu na večer (5. mcja) skupilo se nepregledno mnoštvo na Viktorija Kolodvoru, da srdačno pozdravi vođe. U zastupstvu bolesnog cbief rabija dra. H e r tz a pozdravili su londonski rabini, vođe i predali su nakon govora habam hašiša Jakoba Meira i jednog londonskog rabina vođama toru. Sokolov preuzeo je toru i pravio »šebijanu.

BROJ 14.

»ŽIDOV. (HAJHUDI)

3