Židov

kojega ne možemo više natrag. Mi ćemo Vas staviti u takav položaj, kakav je bio /.a vrijeme rata u Belgiji, Francuskoj ili Engleskoj. Tko nije imao vojničke kape, taj je bio linčovan na ulici. Tko ne plati svoj Maaser, taj ne će moći da se pokaže na ulici, jer ne će biti prezren samo od Židova, nego i od hrišćana. Ne ćemo da nametnemo Arapima našu kulturu, ali hoćemo da stvorimo i nastavljamo našu sopstvenu. Oni imaju dosta mjesta, gdje mogu da se rašire. Mi hoćemo da ostajemo samo u Palestini. Strašno je, što vidimo na ulicama, koje su prepune lutajućih Židova iz istoka, koji nesmiljeno propadaju. Pa zar još uvijek imadete odvažnosti i srca da gledate i da šutite!? Sveta vam je da pomognete onima, a ako to ne učinite, može i vama da prijeti ta opasnost! Velim, da vrata Palestine stoje otvorena, no ključevi nisu u našim već u vašim rukama. Možete činiti. što vas je volja, mi moramo, u času kada tisuće stoje pred tim vratima pokazati, da možemo primiti barem deset, ili dvadeset ili trideset tisuća. Danas se traži samo dio, sutra tražit će se možda cijelo tijelo. (Burno odobravanje.) (Iz »Wiener Morgenzeitung*)

tijih vrsta šumskog drveća, a prošle zime zasadjeni su drvećem pješčani prudovi Nahlat-Jehude, močvare Merhavije i Kinereta, kao i pećine Ben-Šemena kolonije Ber-Tobje. Već pokus sa pošumljenjem prudova pokazuje, da je moguće ovu pustinju učiniti plodnom i da prostrana pjeskovita područja, koja nanašaju kolonistima samo štetu, mogu biti preobračena u jedan izvor uzdržavanja tisuća obitelji. Nova metoda, da se pješak učvrsti sadjenjem »prjateljima pjeska«, prije nego li se urede uzgojilišta drveća, jest odlučan uspjeh. Isto tako bilo je* uspješno pošumljenje pećina sa sjemenjem umjesto sadjenja mladog drveća. Može se reći da se ova metoda pokazala veoma povoljnom za pošumljenje bregovitih krajeva. Na ovaj način možemo velike površine bregovite zone veoma brzo zasaditi sa velikim hrastovima i cipresama, da tako pokrijemo golotinju zemlje. Mjesta novog naći jonalnog sadjenja poglavito su prudovi Nahlat-Jehude, rasadišta u BerTobiji Huldi, Kineretu i t. d. Može se uzeti, da će rasadišta na Karmelu i Dilbu, koja za sada još ne pripadaju Žid. nar. fondu, biti na nj prenešena.

Prošle zime zasadjeno je na mjestima pošumljenja oko 600.000 drveta. Ovaj je rad u godini 5680 pružio temelj nacijonalnoj šumarskoj upravi, koja nop si u sebi samoj razvitak mnogih drugih radnih grana i goleme koristi. Njezinom vodjenju moramo da obratimo najveću pažnju. Program cijonističkog kolonizatornog rada u Palestini za god. 5681. sadrži predlog da se zasade još tisuća dunama a programi za slijedeće godine da se zasade desetki i stotine tisuća dunama. Možemo se ovome radu da posvetimo srcem i dušom uvjereni, da će nam tako uspjeti poboljšanje naIjenju zemlje Uzvišeni san našeg velikog vodje sve to više postaje zbiljom. Dužnost je svakoga od nas da saradjuje na podizanju njegovog počasnog spomenika, na ovom nacijonalnom radu pošumIjnu zemlje. Neka nam ovaj rad jača svijest, da stvaramo jedan od najvažnijih pripravnih uvjeta za preporod Erec Jisraela i za ispunjenje odvažne želje našeg pokojnog vodje. (»Zionist Review«.)

Pripojenje ljubljanskih Židova zagrebačkoj bogoštoštovnoj općini

5? ' - ' - -- ■■ ' v i - • T T nedjelju, dne 16. o. mj, pošli su u ime zagrebačko bogoslovne općine potpredsjednik dr. Lavoslav Š i k i zamjenik rabina, prof. dr. Gavro S chw a r z u Ljubljanu, da spreme organizaciju naših tamošnjih suvjernika u vjersku zajednicu. Do ustrojstva naše kraljevine potpadali su Židovi u Kranjskoj pod izrar elitsku općinu u Grazu, dok su sad oni

i Židovi južnog dijela slovenske Štajerska pridijeljeni Zagrebu, a Židovi u Mariboru, Ptuju, Ljutomeru i Ormužu bogošt. općini u Varaždinu odnosno Čakovcu. Na ljubljanskom kolodvoru dočekali su izaslanike nove svoje općine gospoda Adolf i Oskar Lorant i Feliks Mosko v i ć. Prvi put bio je do groblja evangeličke općine, koja je za vrijeme svjetskog rata tolerantno odstupila jedan odio za pale židovske i muslimanske vojnike. Sniva tu vječni sanak 48 židovskih mladića, časnika i momčadi, iz svih zemalja bivše monarhije, pa vojnika ruskih i talijanskih, i sveta je nastala dužnost za zagrebačku Hevru-Kadišu, da se jednakim marom brine za ove grobove kako to radi već toliko godina za vojničke grobove na zagrebačkom židovskom groblju. Ali u Ljubljani ima, no samo židovskih grobova, već tu živu i svijesni Židovi, nije ni tu obamrla svijest i ljubav židovstva. Pred dvije godine Lilo je u Ljubljani do 25 židovskih obitelji. Danas se u kući vinotržca Bolaffio, gdje je bio poslije podne sastanak svih ljubljanskih Židova, sakupilo tek dvanaest. Iza prevrata izdale su se naime i u Sloveniji, kao i u drugim dijelovima Jugoslavije, razne odredbe o izgonu nedržavljana, rekvizicije stanova itd. Ali dok su drugdje Židovi ipak, ma i uz teške žrtve, našli zaštitu, u Ljubljani nijesu baš nikoga imali, i tako se veliki dio odselio. Ljubljanski Židovi pri tome jednodušno izjavljuju, da o kakovu neprijateljskom raspoloženju pučanstva prema Židovima ne može biti govora. Ta oni nikog ne smetaju, niti im se može ma s koje strane prigovarati. Tek slovenska štampa bez razlike stranaka dan na dan navaljuje općenito na Židove, cijeli se

stupci pišu o njima, pa je direkte tragikomično, kad je u gradu od 100.000 ljudi, u kojem živi 40 židovskih duša, njihovo »pitanje« regbi glavna tema cijelokupne Štampe. Židovi u Ljubljani, ovako udaljeni od sveg ostalog židovskog svijeta, ipak su ostali vjerni svom židovstvu. Prof. dr. Sehwarz konstatirao je « svom pozdravnom govoru ovu privrženost židovstvu, koja njegove pripadnike veže i u najudaljenijem mjestu diaspore. Oni sami zatražili su svoje pripojenje zagrebačkoj izraelitskoj bogoštovnoj općini, jer ne će, da u njima i u njihovoj djeci nestane tradicije naše vjere, već hoće priključkom jakoj živoj organizaciji, da mogu i oni živjeti židovskim vjerskim životom. Dr. Š i k isporučio je bratski pozdrav ljubljanskom židovstvu ne samo od strane predstojništva, koje ga je izaslalo, nego, kako je uvjeren, od sveg zagrebačkog židovstva. Pripadnost ljubljanskih Židova gradačkoj općini bila je anomalija. Židovi, koji živu u Sloveniji, moraju pripasti svakako izraelitskoj općini na području kraljevine SHS. Dina d’ malhuta dina. Zagrebačku će općinu, reče, voditi deviza, kako u sijelu, tako i u sada novoufctrojenoj poopćini: »Dobrotvornost, nauka i bogoslužje.« Po načinu, kako su ljubljanski Židovi, pored malog broja, i dosada vršili dobra djela i prema velikom broju židovskih izbjeglica, koje prolaze njihovim gradom, i što to čine kao micva, ne očekujući protuusluga, w pietetu naprama mrtvima, koji u njihovoj sredini počivaju, stara židovska dobrotvornost nije u njima izumrla. Bogoštot na općina brinut će se »a vjersku pouku djece; bar jednom mjesečno, doći će iz Zagreba vjeroučitelj, da u djeci probudi spoznaju i ljubav očinskoj vjeri. Bar jednom u godini na jomkipur biti će redovita služba božja. Zagrebačka bogoštovna općina ne će smatrati ispunjenom svoju zadaću ustrojenjem ovakove filijalne službe božje i vjerskom nastavom. Njezini novi članovi sudjelovat će * svim njezinim institucijama naći će pomoći, ne samo u vjerskom, već i ti pravnom pogledu. Zagrebačka bogoštovna općina, a kroz nju i Savez općina zauzet će se za svakog, koji bude radi svog židovstva progonjen. Zagrebačka izraelitska bogoštovna općina ne misli od svojih ljubljanskih članova, izvući u prinosima kakovu dobit. Njezini ljubljanski članovi će si sami odmjeriti bogoštovni prinos, a dobivena svota upotrebit će se isključivo u pokriće vjerskih izdataka Ljubljanske podopćine, Prisutnici su dirljivo i velikim oduševljenjem zahvalili na ovim pozdravima. Jednoglasno izabrali su svojim pročelnikom veletršca g. Jakoba Lorant a, koji je tu čast zahvalno primio. Bilo je još mnogo prijedloga i upita. Svi prisutni, gospoda Vilim Steinherz, Felik« i Robert Mosković, Karlo i Eugenio Bolaffio, Josip Goldstein, Matija Hermac i Karlo Pischer pokazali su zbilja toli-

BROJ 3.

»Ž IDO V. (HAJHUDI)

3