Židov

ŽIDOV

GlflSH-ZA- PITANJA-Zl DOUSTVA

Š'vuot

Umiljati blagdan »sedmica« približava se i budi u nama misli, koje duboko zadiru ne samo u prošlost naše povijesti, već još više u suštinu, u bitnosti narodne duše. To je blagdan vječnosti, jer se ne slavi samo povjesna uspomena, blagdan je namjenjen prije svega duševnoj supstanciji našega naroda. To je blagdan Tore. Povjesni blagdani mogu izbljedjeti tijekom stoljeća, mogu izgubiti svoje značenje, te postati kasnijim pokoljenjima nejasni, isprazni i nebitni. Blagdan, koji je posvećen Tori, ne može nikada izblijedjeti. Tako umuj'u već naši stari u talmudu: Nije Izrael oslobodjen na Crvenom moru, čas svoga cslobodjenja doživio je narod svakako na Sinaju. Podno Sinaja, 6 šivana, gdje je uz pratnju grmljavina i munja, deset zapovijedi Izraelu objavljeno, tek ovdje posta Izrael slobodan. Ćudoredni zakon, koji je na svijetlim visinama Sinaja onom narodu objavljen, obdario ga je sa nutarnjom slobodom i duševnom veličinom. Njega, koji moraše do sada živjeti u duševnom i tjelesnom ropstvu. U bljesku i grmljaviiii ovog brda, na dimom obavitim vrhuncima naistaje nauka, koja u svojim glavnim crtama, svojim načelima postade temeljem civilizacije i naobrazbe čovječanstva. Jest, Sinaj je postao visokom školom čovječanstva! Odatle proizlaze duševne struje, koje oplodjuju pustoš materijalnoga života, i koje treba da razvoju čovječanstva donesu oduhovljenje. Od sada proglašuje židovstvo u povijesti smjelu izjavu: »Ne gradi tijelo duh, nego je duh, ideja, onaj faktor, koji si stvara tijelo. Ideja gradi sebi svoje tjelesne organe.« Prvotno bijaše Š’vuot umiljati blagdan prvijenaca, kad su židovski seljaci prve plodove primili od svetog tla. Sveto je tlo, jer ga je židovski seljak natopio znojem svoga lica, i jer se obistinilo obećanje očima, da će djeca jedamput kličući i pjevajući, natovareni plodovima hodočastiti na Moriju, da tamo u skrušenoj pobožnosti glasno objave pobjedu rada. Tako se dogodilo, da veliki svećenik pri osvitu blagdana Svuota nije od hodočasnika htio primiti košare sa plodovima, dok mu nije svećenički glasnik ovo objavio: Gospodaru, veliki

svećenice, jutarnje sunce obasjava grobove u Hebronu, prvi sunčati traci nastajućeg dana pozdravljaju već one, što spavaju u prahu. Možeš blagosloviti žrtvu. Jutro blagoslovi svojim svjetlom porušene grobove u Hebronu ... Narodna povijest zadobi znameniti preokret. Židovski narod nije više pridonašao prvijence plodova, gorko Jezajino proročanstvo ispunilo se, hodočasnici izostaše. Ovjenčane njihove glave, njihove Ijepušaste nošnje ne rese više jeruzalimske ulice. U vinogradima ne kliče i ne pjeva se više. 'Veselje žetelaca prestalo je, pjev kosača u nizinama Sarona umukao je ... Narod se seli iz zemlje, narodna povijest pokročila je, svojim putem boli i patnja. Narod, kojega gazi legija Ti ; tova, ne pjeva više seljačke pjesme. Duboka ozbiljnost razlila se preko duše naroda. Teške mora spustila se na naš duševni život. Mukla bol obuzo narod. Od sada naliči to pleme krasnom cvijetu, koji gine i vene. Bez zavičaja, bez zemljišta otkinuiod grude, što je u sebi krila ioliko snage i života, luta Izrael kroz cijeli svijet, tražeći domaju sa*! ovdje sad ondje. Svagdje djeluje u borbama duha čovječanstva. Gdjegod se pojavi nova oslobodilačka misao, ili gdje se osjeća potreba za novom duševnom orijentacijom, gdje se iz nepoznatih dubina duše nove čežnje uzdižu, gdje neopisive boli paraju srce čovječanstva tamo ćeš naći Izraela. Umujući pomaže, da postanu nove misli, sudjeluje kod stvaranja ideala čovječanstvu .Rim se raspao, lugovi njegovih bogova opustješe, truli svijet helensko-rimske antike srozao se, žarka želja za jednom novom duševnom vjerom obuze staro čovječanstvo. I gle, baš u nauci židovstva zapalilo se novo svjetlo za čovječanstvo: »Židovstvo stvara nove svjetske religije. Hrišćanstvo i kasnije islam samo su modifikacije židovske prareiigije. Tako je došlo i vrijeme srednjeg vijeka. Povjesničari drugih naroda zovu ga tamnim vijekom. U povijesti židovstva opstoji doduše politički srednji vijek, ali duševnog nema. Jer nijedna druga novi jest nije kadra da u.to tamno doba spomene tolikih velikih duhova kao naša povijest. Gabirol, Ibn Ezra, Juda Halevy, Majmonides! Sve same sjajne zvijezde na nebu religije, fi-

lozofije i poezije. Ljubimci su to muza s cjelovom biser-rose vječnosti na čelu; njihova filozofija obuhvata svemir i prodire do posljednjih korjenčića spoznaje; njihova poezija veže koprenu ljepote i u plemenitoj krasoti boja blistaju na nebu poezije i navješćuju vječne istine u ruhu milote. Pa odakle ova snaga duha, odakle ta moralna visina, odakle toliko svjeloudoba tame?« Svi ovi veliki muževi pozivaju se na Toru, kao na posljednji i prvotni doživljaj svog duha, bez okolišanja proglašuju vazda, da su psalmi i proroci neisušiv izvor mladosti, iz kojeg srču čarobni pitak pomladjenja. Svi oni slave Š’vuot kao blagdan duha. Tako je ovaj dan doživio u našoj povijesti preobrazbu motivacije. Od čednog posljednjeg blagdana, svečanosti židovskom seljaku uzvinuo se do blagdana ideje. Bez tla i domaje putuje narod, ali bibliju, sve svoje na svijetu, nosi sa sobom. Bez državnog ugleda, bez potpore očinske grude ide ovaj narod kroz povijest, ne kao tajna što se šulja, već kao utjelovljena ideja. Ovu ideju nosi narod, a Tora mu daje poletne snage. Iz slova crpsti snagu duha, izgraditi si dom u svijetu ideala, sudjelovati u borbi ideja, što hoće da spasu svijet, napredovati i uz bok najboljima svog vremena raditi, trpiti i krvariti za istine svih vremena, to je pravo značenje Ševuota. Cijeli dvijetisućljetni život u diaspori jedinstvena je š’vuotska svečanost, ozbiljan blagdan ideja Tore... Povijest prihvaća nove motive, novi poticaji pokreću život naroda i cijelog čovječanstva. Ideja hoće danas da si sagradi novo tijelo. Na visovima Cijena treba da se opet saberemo, onamo se žele da povrate sinovi i kćeri, da bi odanle navijestili čovječanstvu novi dan radosti i novu socijalnu religiju. Ovogodišnji Š’vuot bitfm se razlikuje od svih dojakošnjih. Seljački š’vuot bijaše neslomljena iskonska realnost naivnog narodnog života. Š’vuot do San Rema bio je namijenjen ideji vjere u duh, koja je lišena svake realnosti, ali zato ipak promiče život. Od sada hoće ova ideja da postane zbiljnost. Ona se spušta u svakdašnjost našeg rada i želi da stvori š’vuot, koji prikazuje sintezu izmedju ideje i tijela. To bi bilo narodno utje-

GOD. V.

OPRAVA I UREDNIŠTVO : ZAGREB. ILICA BROJ 31 111. KAT= RUKOPISI SE NE VRAĆAJU.

ZAGREB 10. juna 1921. 4. šivan 568 T

PRETPLATA : GODIŠNJE K 120, POLUOOD. K 60, ČETVRTOGD = K 80, POJEDINI 8R.4 K. IZLAZI TRI PUT MJES«EČNO.=I

Poštarina plaćena u gotovom.

BROJ 18-19.