Židov

ŽIDOV

iGl3Si|O-ZWWVZIDOVST\A!

Vodja i narod

(Iv Herziove smrti). Kad se dne 4. jula 1904. godine raširila vijest, di je Herzl dan prije umro, ovladala je redovima njegovih pristaša ne samo žalost, već i najteža depresija. Tek je bila uredjena teška kriza, pitanje Ugande, kad urare vodja, kojemu je uspjelo, da prebrodi krizu. Neprijatelji jevrejskog narodnog života i pesimisti medju njegovim prijateljima k: vo su proricali: eijonistička organizacija nije se razbila na teškom pitanju Ugande. Kongres od godine 1901’. spasio je princip pokreta. Samo ne znatna secesija (»Ito« pod Zangvrillom) se odvojila, a da se nije mogla uz dignuti do pokieta, već je bila od prvog početka tok udruženje za kolonizaciju, koje se u zametku ugušilo. Tsto bi se bilo dogodilo s oijonističkom organizacijom, da se Herzl odlučio za onaj minimalistički program, koji je Zangwill označio zamairljivom lozinkom: treba stvorili radni azil u Ugandi, jer je domaja u Kree Israelu utopija daleko budućnosti. Tfi;j azil bio je spriječio put u domaju. Istočni .1 evreji doviknuli su to Herzl u na usta Usiškina i Ulenbva. 1 Herzl je stajao usred ogorčene borbe. Njega nije smjela zavesti zamamljiva lozinka zapadnjačkih mininialista, nije ga smjela opojiti ekstaza. On bješe naš kralj. Morao je biti nad svima. Morao je mirno mjeriti, što treba učiniti za na rod, koji je on bio okupio » koji je ou vodio. I on se napokon odlučio za jedinu mogućnost; odlučio se za na.rod. Pokret bio je spašen. I on bješe kralj. I tad je umro taj kralj. Nije bilo nasljednika da mu doviknemo: živio kralj! Nije bilo vod je. Ali ostao je narod, što ga je bio mrtvi kralj okupio. r I a j narod j e živio! Po dri uri put u kratkom reku cd godine dana. proricali su neprijatelji i pesimisti konac našega pokreta. U istinu: pokret je bio toliko vezan uz ličnost H e r z 1 o v u, da se opstanak pokreta malne svima činio zavisnim o Herzl o-

v o m životu i naročito u tora trenutku, gdje je bila jvrcbrodjena kriza zbog Ugande. Trebalo je izgraditi program i započeti novi rad. Već su se počeli javljati novi glasovi za praktičnim malim radom u sadašnjosti, dok se velika politika čartera počela gubiti u dalekoj budućnosti. H e r z 1 o v a prerana smrt osjećala se sve više, premda je bilo mnogo valjanih i požrtvovnih radenika: vodje sa Herzlovim autoritetom nije bilo ali narod j* ostao i morao je dokazati, da je bio vrijedan svog mrtvog kralja. Mi znademo sada* narod Se izkazao; nije ostao-na mrtvoj točci. Bio je kadar, da u teškim krizama provede silne evolucije. Herzl, bio je vodja, ali pokret bio je u narodu. Narod je sara sebi stvarao budućnost. ♦ Židovski narod proživljava sada svoju najveću krizu. Bit te krize ne da se izreći u kratkoj formuli, toliko je kriza kompleksna. Samo jednu točlću, najvažniju u tom kompleksa ćemo danas razmotriti. Podsjeća nas na krizu prije šestnaest, sedamnaest godina. Borili smo se onda za Palestinu, za progranmtsku Palestinu doduše: protiv Ugande za Eree Jisrael. Borba je bila odlučena, ali je nestao vodja, koji ju je u posljednjem času priveo sretnom svršetku, nestao je on. koji bi bio znao brati plodove ove pobjede. Sad se opet borimo za Palestinu, ne za programatsku u dalekoj budućnosti, nego za reelnu, koja leži pred nama Težak dio borbe već je za nama. ali borba još nije odlučena, H erzi nam fali već prije odluke. Osjećamo dvostruko već njegov gubitak. Ali mi ipak živimo, njegov narod! Hoćemo li se pokazati vrijedni njega 1 Hoćemo li stvoriti sebi bolju budućnost? ♦ Danas nara ne pristaje procjenjivati Herzl a- danas gdje stojimo s jednom nogom na tlu domaje, u koju nam je on pokazao put. Samo neka nam i ude dopušteno, da upozorimo na jednu pointu historije: rainimalisti od prije šestnaest godina danas su najžešći

maksinudisti. Sve je njima premalo, štogod se radi za Erec fsrael. Narod je bio obračunao «j njima. Sad su se i oni vratili narodu. B. St.

„Aktuelna pitanja cijonizma"

Pod tim napisom piše u broju od 5. jula »Jiidisches Volksblatta« Lazar beo Jose 1' (dr. Lazar Koth) članak, koji izaziva sa stajališta cijonizma mjestimice odlučnu protimbu. Po mome uvjerenja sav se taj članak osniva na neobično površnom shva tanju unutarnjih opreka izmedju »amerikanskog« i evropskog cijonizma. 0. dr. Roth nazire te opreke u tome, da američko cijoniste pod vodstvom Brahdeisa i Mačka hoće pritegnuti privatni kapital za obnovu Palestine, dok londonska centrala hoće tia je izvede s pomoću »Keren Hajesoda*. Vidi u tome »dva razna tipa cijonizma«. Weizmannovo naziranje naziva g. dr. Rotb istočnim, ruskim, koje misli, da narod mora da izvrši djelo ob nove, iz dubina narodnog života da pr> istek ne materijalna snaga, koja ima da stvori državu«. U tome mišljenju da se očituje raentalnost »rusko-židovskog so eijalizma«. Dotle se članak iako je netočan kreće u granicama stvarnog razlaganja. Ali ako dalje g. dr. Roth smatra nužnim, da svede opreke izmedju Woizmanna i Amerikanaca na to, da Weizmaim hoće »gestom diktatora zapovijedati svome - narodu, da, Ide tim putem sainooporežovanja (Keren Hajesoda)« te dodaje: »tko ga pozna, zna tačno, da no će samo novaca, nego i poslušnosti, pa ako ironički dodaje, da i Amerikanci hoće namaknut} novaca«, ali da bi to bili »velike kapitaliste, a ne masa, da bi tu bilo novaca, ali da li bi bilo i poslušnosti?«, pa ako dalje kaže: »Nastojanje Weizmarinov razumijemo ; od političkih uspjeha posljednjih godina njegovo je samopouzdanje poraslo u vis, te misli, da se cijelo židovstvo mora i ekonomski pokoriti njegovu diktatu; ako napokon sintetizuje stajalište Weizmannovp u riječima: »Dakle novac i poslušnost!« onda je to najobičnija lična demagogija, koju valja odbiti.

GOD. V.

UPRAVA I UREDNIŠTVO : ZAGRFB. ILICA BROJ 31 111. KAT ===== RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. ■■ - .

ZAGREB 20. jula 1921. 14. tamus 5681

i PRETPLATA > GODIŠNJE K 120, POLUOOD. K 60, ĆETVRTOOD 5 K 30. POJEDINI 8R. 4 K. = IZLAZI TRI PUT MJESECNO.=

BROJ 24.