Židov

vanja o svim problemima jevrejstva, onog neumornog rada naše omladine oko bistrenja pojmova, sjetimo se tadašnjeg rada naše štampe. To je sve prošlo. Taj je rad zabačen, proglašen sterilnim, bezplodnim, gubljeniem vremena i energije. 1 vrijeme je preko svega toga prešlo svojim giganskim korakom, zavladao je sasvim drugi duh, nažalost u mnogom pogledu lošiji. Istina, ono se doba »disloitovanja i problema« ako ćemo ga tako nazvati, moralo preživjeti, jer je ono bilo za život nesposobno. Ali se ja usudjujem da ovdje ustvrdim, da je ono doba 1 , jpd svojoi apsolutnoj vrijednosti bilo više od ovog, što ga danas imamo. Danas vlada neka obamrlost na svakom polju, izgubljen je interes za naše probleme, ali s njime i interes za jevrejstvo. Mi smo kod tog pada izgubili veliki dio našeg idealizma, a jevrejstvo se pri današnjim prilikama može uzdržati samo skrajnjim idealizmom. Ono poimanje jevrejstva, kojeg su naši stari imali, ono poimanle, koje ih je dovelo do toga, da su za ta jevrejstvo podnašali rado i najstrašniju smrt, to je poimanje izraz jednog bezprimjernog idealizma. Danas mi toga nemamo. a nemamo više ni onog idealizma, kojeg smo imali prije desetak godina. Nema ga ni omladina, koja nas je nasljedila. Ja se ne mogu sprijateljiti sa mišlju, da našoj omladini manjka volja i želja za jevrejskim vrijednotama, ali njoj manjka jevrejska naobrazba i znanje. Zahtjevi su danas mnogo veći pod jevrejskom naobrazbom razumiievamo mi danas nešto sasvim drugoga, nego u prvo doba cijonističkog poikreta. Onda se je jevrejska naobrazba i znanje crpila iz agitacljonih brošura, onda je onaj bio na svom mjestu, koji je vladao većim brojem opće priznatih fraza i izjava markantnih jevvrejskih ljudi. Danas mi pod ievrejskira znanjem razumijevamo u prvom redu poznavanje biblije i t. zv. starozavjetnih kulturnih djela. Danas mi tražimo apsolutno poznavanje jevrejske kulture, kako se radjala, sazrijevala i kako je došla do današnjeg stadija. Tražimo kritično i ispravno poznavanje naše povjesnice, u kulturnom i političkom pogledu, da uspostavimo kontinuitet izmedju naše prošlosti i suvremenosti. Tražimo danas bar u glavnom poznavanje jevrejske znanosti kao izraženje jevrejskog duha, poznavanje naše literature, naših narodnih pjesama i priča. To su velitd zahtjevi, ali su apsolutni, ako se želi u nama proizvesti kulturni povratak iz ove asimilirane sredine, a ne da se postignu polovične duše. koji nijesu nikuda pristale. To ni jesu zahtjevi cijonizma, to su zahtjevi jevrejstva. Mi govorimo o kulturnim zadaćama Jevreia, a ne o kulturnim zadaćama cijonista. Još nekoliko riječi o našoj omladini. Možebit je baš meni, koji se smatram dijelom te omladine, dozvoljeno da o njoj kažem po koju oštru riječ, jer ona vrijedi i za mene. Ali ne ću da ovdje prikrijom svoj optimizam. Ja vierujem u jevrejsku omladinu, kao što vjerujem u snagu jevrejskog naroda. I ako su momentane pojave nešto tamne, to se ne smije pustiti iz vida, da je to bolesno doba, koje sad proživljuje sva omladina svih naroda. Posljednje su godine sa svojom silnom depravacijom uplivisale na mlade daše

ojnladinaca, übile su idealizam i donekle čovjoka u njima i to nas je doveio do današnieg stanja. Ali se već opažaju dosta jasni znaci, da omladina trpi pod f‘m gubitkom, a to je prvi znak ozdiav’jcnja. Samo su tu neumjesni prisilni eksperimenti, omladina će već samu naći put Omladina gleda na nas, ona prisluškuje našim govorima, ona 'nsuktivnjo želi, da nešto čuje i vidi od ms. Možebit u prvom redu od nas, koji ističemo, da znamo, što hoćemo i kuda idemo. Već i radi toga mora da je naš život jedna pojava naše kulturne visine. Nužno je, da se pri tom bar letimice zaustavimo. Naš rad i naš život, ne samo kao Jevreji i cijoniste. već i kao ljudi, mora da nosi obilježje ispravnog shvaćanja čovječanstva, osobito u našem javnom cionističkom radu. Tu treba vidjeti, što se razumijeva pod pojmom čovjeka, treba da se osjeti, da sav naš život nije zaražen onim lažinf* i nizinama, koje karakterizuju današnje vrijeme. Ti zahtjevi niiesu i ne smiju biti fraze, jer na podlozi, keju sad imamo, ne može nastati nov život. A mi trebamo nov život, mi Jevreji u prvom redu. Ne želim, da naša cijonistička organizacija posegne zu našom omladinom, da je osvoji i strpa pdd svoju partajsku ,kapu. To je bilo u prvim godinama cijonizma, i to je na omladinu djelovalo übitačno. Omladina ne pripada nama, ona pripada jevreiskom narodu. A naša je dužnost, da toj om'adini na njezinom teškem putu budemo pri ruci, da joj pomognemo. Mi hoćemo jevrejizaciju našeg cijelog života, naše kuće. naše omladine, našeg društva. To je naš zahtjev, naša zadaća. A omladina, koja je jevrejska ta nam Je sigurna podloga za jevrejsku budućnost, pa makar ona i ne pripadala u uski okvir partaine organizacije. Ona će naći put k nama, kad osjeti, da je Jevrejstvo u nama tako jako i čisto, kao što je i u njima. Spomenuh., da je nužno u ovom referatu istaknuti i neke već postignute pozitivne rezultate našeg kulturno-edgojnog rada i da u vezi s tim predjemo na smjernice za iduću godinu. Tu je na prvom i glavnom mjestu ono, na čemu je osnovana zgrada jevrejske nacije, bez čega nema ni Jevreja, ni jevreiske kulture, ni jevrejskog života, ni jevrejske domaje. To je hebrejski jezik. Bilo bi čisto uvredlivo za ovaj zbor, kad bi se ovdje počelo sa dokazivanjem nužde učenju i poznavanja hebrejskog jezika. Samo jedno da spomenem. Bez hebreiskog jezika stojimo mi izvan jevrejstva. Bez njega mi nemamo veze ni sa našom prošlošću ni sa našom sađhšnjošću, ni sa našom budućnosti. Sve što mi primamo i usvajamo u drugom obliku, ma koliko ono imalo jevrejskog sadržaja, sve to nije jevrejsko, sve je to jedan bezvrijedan surogat, ti jelo bez života. Ja pojmim ogromnu težinu toga što tražimo, uzgoj naše djece u dva iezika, u dva nacijsko-kultuma mi'ijea. To je teško, ali to je sudbina svih ovisnih naroda. 1 mi vidimo da to ide, konačno to mora ići, jer bez toga mi nigda nećemo doći do stabilizacije, kao 1 bez domaje. Samo bih u praktičnom pogledu htio nešto da nagksim. Istina, naša je dužnost, da svaki i najmanji pokret koji se rodi ma i na najneznatnijem mjestu, za učenje hebrejskog iezika podu-

premo, ali našu glavnu pozornost moramo skrenuti na decu i to na djeci do desete godine. Znam, da čvrstom voljom i velikim naprezanjem može mnogi da puno toga postigne. Ali ne vjerujem u veliki uspjeh hebrejizacije naših odraslih bar u velikom djelu naše zemlje Skoro bih rekao, da je tu uzaludno utrošen trud i novac. Ali zato su djeca, ona ma*a djeca, koja igrajući uče jezik, ona sredina, koja se bez osobitog truda i troška može tako odgojiti, da nauči i da se u'ivi u jezik naših otaca. Na taj dic našega rada treba svratiti osobitu pozornost. Sama cijon. organizacija mora u tom smjeru da radi. ali u prvom redu moraju pojedini cijoniste, da uplivišu na svoju sredinu, svoiu općinu i konačno na Savez općina, da se tim radom i od tuda otpočne. Njihove su mogućnosti, baš u t< m pogledu, mnogo veće, a naša je dužnost, da ih na taj rad upozorujemo. Tek onda. kad svakom Jevrejinu budu inherentni primitivni postulati našeg narodnog biv stvovanja, možemo mi očekivati, da ce opći rad u tom smjeru dati pozitivni rezultat. Ali u prvom su redu opet Čijom ste pozvani, da već sad dadnu dokaz svog ispravnog shvaćanja o jevrejskom odgoju. U tom je pogledu već i kod nas pri našim oskudnim prilikama mnogi lijepi rezultat polučen, te treba samo nastvitf i intenzivnije poraditi. Izričit«, naglašavam, da smatram Savez i oficijelnu stranku preslabom, da to izvede i držim, da su svi pokušaji, koje je organizacija u tom smjeru provela, neuspjela i da gutaju previše novaca. Ali, ako su Savez i organizacija preslab«, 10 mogu pojedinci u svojim lokalnim prilikama da na tom polju stvore divoMia djelu. Kud ćemo ljepšeg primjera za to. no što je >Safa Berura« u Sarajevu. Protiv te ustanove se naravno može koješta prigovoriti, može da bude stvarne kn • tike njezinih manjaka. Nešto idealnog se kod nas u tom pogledu ne može stvoiUi. Ali tko je, pa makar i samo površno, zavirio u rad te škole, taj mora dobiti uvjerenje, da je tu ustrojeno rasadište za m*brejizacfju sarajevske djece « da su uspjesi sigurni. A ta je škola djelo sarajev skih cijonista, a ne R. O. ili organizacijo Zar se ne bi u svakom ovećem mjesta naše Kraljevine dala osnovati dična ustanova, pa makar i u nešto manjem obujmu? Ponavljam, glavni rad vodstva i Saveza leži u tome, da nadje one naše kude, koji imaju smisla za kulturne zadaće Jevreja, da ih podupiru i da. s njima radi. a dni u svojoj sredini moraju naći sred stava i mogućnosti za ostvarenje naših nužnijih kulturnih institucija. Tu je opet onaj zahtjev, da je prva dužnost svakog Cijoniste, da svojim radom nadje mjesta u svim granama jevrejskog života i da cijonističkom ideologijom oplodi sve jevrejske ustanove ne tražeći kraj toga, da provede ekstremnu cijonizaciju. Ako je nužno, da se iz ovog referata iskristaluju neke teze, koje bi trebale da služe kao smjernice rada i S. O. i svakom pojedincu, onda bi ja i za opće, a osobito za kulturne potrebe, postavio kao prvi kardinalni zahtjev: Dužnost je svakog Cijoniste, da uzme bitnog udjela na svim pojavama jevrejskog života i da nastoji, da nacijonalnocijonistička ideologija prodre u sve grane specifično jevrejskog života.

6

»Ž ! D O V* "

BROJ 4- 5.