Židov

ŽIDOV

GLASILO ZA FITANTA ŽIDOVSTVA

MAKS NORDAU

Smirio se velik borac. Općini čovjećanske kulture koliko li se splasnula! koja je sebi iz ludovanja mržnje spasla bijele zastave, sagiba čisto Štovanje glave pred sjenom druga što no je dokrajčio svoj put; put koji je tekao bez trulih kompromisa. A veliku židovsku općinu, kojoj je on ulio vatru svoga proročkoga zova: mesijanskoga, ponosnoga, potresa u dubine srdaca veličanstvo smrti, koja spušta svoj plašt nad Budiocem svoga naroda, čiji zov ne umrije s njime, već živi u ritmu bivanja naše obnove od koljena do koljena ... Familijarna legenda priča, da su mu pređi bili u Spaniji. Sukundjed, rabi Josei, mu je došao iz Soluna među istočne Židove. Nordau se rodio u Pešti, a proživio je 42 posljednje godine svoga života u Parizu kao liječnik i spisatelj. Iz Pariza, srca kulture i žarišta revolucije u Ime čovjekovih prava, Nordau je krenuo natrag k svome narodu, putevima koje su prevalili 1 njegovi oci... Kad je E>reyfussov proces uzbunio •jegov židovski ponos i kad ga je Herzl zvao na sa radnju, Nordau je bio na vršku svojega spisateljskoga ugleda. Nije ovdje mjesto, da se ocijeni njegovo spisateljsko djelo, već u toliko, da se shvati njegova ličnost. Po zvanju liječnik, on je polazio cd prirodnih nauka i pozitivističke škole; ■jegovo znanje bilo je opsežno i svestra*o, a ipak duboko i temeljito; bio je po■faistor, kakovih ima malo među savremenicima. Fanatik istine, podvrgao je dubokoj i oštroj analizi društvene laži neobičnom za ono vrijeme, upravo revolucionarnom smionošću. Ni u čemu on $e ■ije podredio »općem mišljenju«, u svemu je išao svojim putevima. Cesare Lombroso, čiju je nauku Nordau primjerno u svojoj analizi književnih i umjetničkih velikana svojega doba, veli o njemu, da fc prevršio mjeru kad je sudio Ibscnu, Rodinu i drugima. Ali niko mu nije •sporio ozbiljnosti njegovih strastveno pisanih djela o ljudima i o društvu. Imao je oduševljenih pristalica i ogorčenih protivnika; njegova su djela, u ono vrijeme, *mala bezbroj čitalaca u cijelome svijetu; ona su se prevađala na mnoge jezike. Koliko ih je pisao čovjek s punom spremom znanosti, ona ipak odaju u savršenom svome stilu, u kome je Nordauu bilo malo premaca, svu snagu jedne velike Individualnosti, pune snažnoga afekta i revnlWjstva, osebma koja su svojstvena jeTrtjstvu u izražajima njegove duševnosti.

Idući svojim putovima, on. rev6lucijonar u ideji i riječi, u istinu nije bio nikad »moderan« i njegova će djela, filosofska i socijdoška i umjetnički-kritička držati trajnu vrijednost, ma da se odvojio u svemu od »mjerodavne kritike«. Bio je buntovnička natura; no daleko od svake demagogije, ličnost sama o sebi, nije iz fanatizma svoje buntovne ideologije povlačio konzekvenciju buntovnog čina. Što kod Nordaua iskače kao osnovna značajka njegova spisateljskoga stvaranja, dade se izreći u tri riječi: odvraćanje od svega bolesnoga i bolećivoga ili pozitivno: fanatizam za zdravlje. Po tome on je, pojavivši se svojom oštrom i jakom kritikom u doba književnosti »dekadanse«, izgledao konzervativni rušilac uvriježenih i omiljenih, ali ponešto u istinu bolećivih estetskih kulta. Po tome on je. za svoje doba, bio rušilac političkih, vjerskih, državnih (monarhijskih) i »demokratskih« i društvenih predrasuda laži, konstruisanih konvencijom, legendi, toliko potrebnih fantaziji mase i interesima gospodovnih kasta i klasa. Mislilo se o tome njegovu stvaranju kako mu drago, pobijalo ga se ili povlal'.valo mu se, jedno stoji: njegova je kon. opcija bih jasna i jednostavna i genijain ~ kako to konstatuje Ouiglielmo Ferrero, jezik i stil savršen, a nošen jednim vatrenim, umnim, zdravim temperamentom. Svježina i dubina misli nije ga ostavljala ni potkraj njegova života. Jedno od njegovih posljednjih djela »Smisao povijesti« obara svom snagom njegova pronicavoga duha dojakošnje shvaćanje povijesti, t. zv. fi'osofiju povijesti i postavlja nove pozitivističke, uzročne temelje tome shvaćanju. U tome sistemu nema mjesta kultu ličnosti; nije.su pojedinci, nijesu »heroji« oni. koji pokreću istoriju. A ipak: kad evo polazimo na to, da »cijenimo značenje Maksa Nordaua za njegov narod, njegova ličnost iskače pred naše gledanje tako oštro ocrtana i jaka, da nam je teško otresti se predrasude o centralnom pokretnom i znamenovanju »istor'jske ličnosti« za tok bivanja ljudskih zajednica. I.vropski spisatelj, dalek od svakog nacijonafi/ma, prost od rasnih predrasuda, u svemu prije svega i nada sve čovjek i borac, i on se na zov Herzlov dao •i službu svoga naroda. Stojeći do tad sam o sebi, daleko od svake mase, pa i kulturne«, oa je »pošao u narod«. Samo ta činjenica je od presudne važnosti za mo-

raini uspjeh cijonizma: Nordau, po svijetu priznati sjajni spisatelj, digao rnu je prestiž samim svojim imenom. Otkletaj jedva očekivani usjeh cijonske misli? Ferrero, pišući o židovskome geniju, nalazi I analizuje specifička židovska obilježja duha Marsa, Heinea, Brandesa i Nordau-a. Za nj su ti (i drugi) veliki muževi XIX. vijeka izrazito židovske duhovne pojave. Ali što je kod Nordaua odlučilo prije svega, da se dao u službu obnove svoga naroda, to je, kao i u Herzla, bila nada sve njegova ponosna muževnosr, njegova izrazita samosvijest i fanatizam istinoljubivosti prema samome sebi kao i prema drugima; to je bila živa potreba duše, da i u pogledu same sebe stvori Jasne, čiste, beskompromisne odnose između sebe i svijeta;! to je bila uzbuna protiv mimikrije, koja se, uzimajući tuđi vid, šulja u tuđi organizam; to je, u bezaslovnoj istinoljubivosti, bio strah pred maskom, koja izobličuje lice. Kako kaže u jednome od svojih najljepših govora? »U toj sposobnosti, da svoje sopstveno krajnje poniženje osjećaju kao ličnu kerrist i da na krajnjoj sramoti cijene nasladu, vidio sam najužasniju gradaciju tragedije Helota.< »Uzeo sam učešća u duševnim bojevima ovoga doba, ne misleći mnogo na svoje podrijetlo, ponoseći se svojim ljudskim dostojanstvom Tad je Jjednog dana provalio ratni urlik antisemitizma i u moju radionicu, surove pogrde Židova ječile su mi u ušima, trgoh se i srnuh napolje, nadajući se pouzdano, da ću svoj povrijeđeni narod na svim njegovim sabiralištima naći pod oružjem, spreman i odlučen na jaka djela krvavo uvrijeđenih muževa. No meni se ukazala posve druga slika. Nekoliko osamljenih boraca branilo se lijepom odvažnosti. Ali gomila se šuljala uza zidove, zgurila se, a u njezinim očima bilo je plaho moljakanje. Odjednom stajala je pređa mnom sva tragedija Helota iz moga gimnazijskoga doba, zorno živa. Vidio sam kripteju, bijes protiv Židova, na svim krajevima Evrope; vidio sam mothake, polukrvno židovstvo, koje hoće da važe kao dvostrukokrvno arijstvo; vidio sam neamode, asimilacijone skorojeviće, koji svoju asimilaciju dotjeruju do najotrovnijeg, najpodlijeg antisemitizma; i vidio sam, što više nepođnosive li sramote! židovske Helote, koji lukavo žmirkaju očima te se smiješe, kad ih se bičem goni na obeščašćujuću pijanku, udešenu za gledaoce... Baze!-

PoŠtartna oblćun ■ eoto»ooi.

GOD. VII.

UPRAVA I UREDNIŠTVO: ZAGREB, I.ICA BRO| 31 18. KAT. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU.

ZAGRFB. 26 januara 1Q22. - 9. ševa ta 5683.

PRETPLATA: GODIŠNJE K 240, POLUGOD. K 120, CETVRTGOD K 60, POJEDINI BROJ K 6.- IZLAZI SVAKOG PETKA.

BROJ 4