Židov

sao. \Vilsdn je ovu misao prihvatio od dlanova amerikansko-jevrejskoga odbora pod vodstvom vrhovnoga suca W. Mačka i Ljudevita Marschalla. Iza ove skupine stajali su u Parizu Feliks Frankfurter, predsjednik amerikanskoga vijeća za radničku politiku i braća Kohen. Vrhovno vijeće imenovalo je baveći se predlogom VVilsonovim 1. maja 1919. komisiju za preispitanje ovoga pitanja. U ovu komisiju ušli su: za Englesku Headlam, Marley i Carr; za Ameriku David. Hunter, Miller i Budson; za Francusku Philippe, Berthelot 1 Kammerer; za Italiju Castoldi, a za Japan Adatui. Ova komisija za nove države i zaštitu narodnih manjina« zaključila je odmah na prvoj svojoj sjednici, da se Cehoslovačka i Poljska, čija samostalnost će versajskim ugovorom biti svečano sankcijonirana, imadu obvezati, da će preuzeti garancije za zaštitu narodnih manjina, ako to velesile budu zatražile. U tomu smislu formuliran je zaključak, koji je u versajski ugovor uvršten kao čl. 86. Tačnije ustanove nije ova komisija onda utvrdila, jer je bila imenovana tek 1. maja.' a 7. majžt imao se već versajski ugovor predložiti Njemačkoj. Radi toga je u taj ugovor unišao čl. 86., kojim se ove dvije driave unapredak obvezuju, da će preuzeti garancije, koje će im se naknadno predložiti. U komisiji raspravljalo se o zaštiti manjina najprije s Poljskom. Predsjednik poljske delegacije Paderevski nije odnosne klauzule htio prihvatiti, pa je 31. maja stvar došla pred plenarnu sjednicu mirovne konferencije. Paderevski zastupao jfe prijašnje svoje stanovište. Rumunjski ministar predsjednik htio je prihvatiti obvezu pod uvjetom, da bude nametnuta svim članovima saveza naroda. Čehoslovački ministar predsjednik Kramar priključib se izvodima Paderevskoga, a dr. Trumbić vidio je u toj obvezi spočitavanje kraljevini Srbiji, da se nije držala obveza berlinskoga ugovora iz godine 1878. Venizelos zauzeo je veoma diplomatsku pozu. pa nije ni prihvatio ni otklonio obveze. Predsjednik Wilson rekao je u svom govoru, Sjedinjene Države novim državama garantirati teritorijalni siatut. kako je imao biti Ustanovljen mirovnim ugovorima, samo u tom slučaju, ako će imati sigurnost, da će u tim novim državama bit takove prilike, koje ne će dovesti do tlačenja i novih trvenja. Clemcnceau bio je proti klauzuli o zaštiti manjina. Engleski delegat Lord Robert Cecil, sin znamenitog marquisa Salisburya, koji je predložio klauzule o zaštiti vjerske slobode na berlinskom kongresu god. 1878., zauzeo se energično za zaštitu manjina. Iza ove islorijske sjednice bilo je ćehoslovačkoj delegaciji jasno, da će odnosne klauzule bezuvjetno uči u mirovne ugovore, pa je odlučila u sporazumu sa grčkom deelgaciiom, da živahno sudjehuje u radu komisije. Ostale interesovaja*; države su to otklonile Rezultati bili su veoma povoljni. Medju klauzulama o zaštiti narodnih manjina razlikujemo općenite, koje su ušle u sve ugovore i posebne, koje su uvrštene samo u neke od tih ugovora Općenite klauzule, koje je prihvatila Cehoslovačka, Jugoslavija, Rumunjska. Poljska. Grčka, Austrija, Magjarska i Turska, su slijedeće:

1. Obveza, da država svim svojim stanovnicima bez obzira na njihovo podrijetlo, narodnost, jezik, rasu (pleme) ili vjeru zajarnčuje potpuni' zaštitu života i slobode. 2. Svi stanovnici odnosne države imadu pravo, da budu pripadnici svake konfesije, religije ili vjere, čije ispovijedanje nije u protimbi s javnim poretkom ili javnim ćudoredjern. 3. Odnosna država priznaje državljanstvo ipso facto svim osobama, koje su u doba, kada odnosni ugovor staje na snagu, imale zavičajno pravo na području ove države, u koliko nijesu pripadnici druge države. 4. Državljanstvo odnosne države stiče ipso facto svaka osoba, koja je na njezinom području rodjena i ako nije porodom stekla državljanstvo druge države. (Ova ustanova tiče se naročito Rumunije. gdje su Jevreje smatrali inozemcima, premda su ne samo oni, nego i njihovi predji u Rumuniji rodjeni.) Mirovna konferencija nije smatrala ove teoretske zasade dostatnima za zaštitu, pa je ustanovila i neke konkretne predloge obzirom na školu i jezik Ovamo spadaju ustanove o uzdržavanju škole i o uporabi materinjeg jezika pred oblastima. Nadalje se narodnim manjinama zajamčuje odgovarajući udio na svotama, koje su iz javnih zaklada (državnog budžeta, općinskog budžeta) odredjcne za vjerski odgoj i dobrotvorne svrhe. Naročite klauzule nametnute su Poljskoj, Rumuniji. Grčkoj i Turskoj za zaštitu Icvreja. U ugovoru s Turskom utvrdjeno je, da levreji, ko : i žive u Palestini postaju ipso facto državljani Palestine. Na predlog > orda Roberta Cecila ustanovljeno je, da se .levrejima u tim državama ne može braniti, da svete sabat. Da ove ustanove ne bi ostale na papiru, utvrdjeno je. da su obveze o zaštiti narodnih manjina predmet medjunarodnoga interesa, te da uživaju naročitu garanciju saveza naroda. Obzirom na praktičnu provedbu zaštite po vijeću saveza naroda usvojen je predlog čehoslovačke delegacije, da se vijeće saveza naroda imade baviti s prestupljenjem ovih klauzula samo onda ako jedan član vijeća prihvati okrivljenje. te ga zastupa na vijeću.

Borba o Cijon

Od Asisa D o u m e t a, Hajfa. Asis Doumet u Kajru 1890. god. rodjeni Arapin, je jedan od najpoznatijih arapskih pjesnika. Ima evropski odgoj, te se naročito dugo vremena zadržavao u Njemačkoj. Povodom boravka prof. Adolfa Straussa u Palestini poslao je Asis Doumet redakciji »Haareca« slijedeći članak ; Prof. Adolf S t r a 11 s s, koji uživa u arapskom svijetu dobar glas i koji je kod Arapa veoma obljubljen, doprineo je u svom živoHi mnogo k zbliženju izmedju levreja i Arapa Za vrijeme rata pokazao je svoju naklonost prama Arapima time, što je u Budimpešti mnogo arapskih studenata materijalno podupirao i tako njihovu svojtu sebi zadužio. Kao Arapin htio bih da pozdravim g. prof. Straussa u stupcima Haareca« sa nekoliko toplih riječi. Sveta zem'ja postala je na žalost arenom, u kojoj se dva naroda bore o svoju

egzistenciju. Na žalost se bojati, da bi ova borba mogla da potraje godine i godine, ako ovo zlo ne bude odstranjeno snažnom voljom za mirom. S jedne strane vidimo djecu Israela, koja su već jednom, u vrijeme Jozue. osvojila zemlju, na putu, da zemlju s nova, iako mirnim putem, osvoje. S druge strane žele suncem opaljena domaća djeca, kao nekoć njihovi predji Moab, Amalek i Edora, da to spriječe. Žalosno je, da većina Arapa krivo misli, da moraju sa levrejima izvojštiti jednu borbu, dok jevrejeki useljenici dolaze svojoj semitskoj braći bez mača, u prijateljskoj namjeri, da joj donesu bratsku ljubav i s ovom spojeni blagoslov. Ako to Arapi još nijesu uvidjeli, to leži djelomična krivnja u tome na Jevrejima, koji o svojim političkim i ekonomskim planovima pišu samo hebrejsk.i umjesto da pokušaju medju Arape proturati arapski pisanu literaturu o cijonizmu. Tako s$ dešavalo, da mnogi Arapi u riječima »Čijom i »Cijonistička Organizacija« vide nešto neprijateljskoga. Što je do danas zanemareno, treba da se popravi. Zao duh, koji je izmedju oba tabora stvorio duboki jaz, ispoljava se naročito drastično kod svakog dolaska jedne nove useljeničke ladje. Kad se koja nova ladja iz Trsta pojavi na horizontu, šapuću Arapi tajanstveno o dolasku novih cijonista. Fantazijom se pretjeruju činjenice i izvedljiva masa sakuplja se u luci, koja je opkoljena sa arapsko-jevrejskom policijom. Dolje stoje barkari, zabrinuti i ogorčeni. Ovi priprosti ljudi misle samo na svoj jednostavni život i ni na što drugo. S ladje čuje se pijev prispjelih. Zvuči kao molitva kod doprinošenja prvih žrtava opet osvojenoj domovini. Žarko božanski duh, koji ih sve ispunja i sa neodoljivom snagom iz sviju zemalja doveo u Palestinu, viri iz njihovih očiju, kao sjaj prvoga proljeća. Zasebni vedri smiješak na njihovom licu oduševljava mladića* kao i pokunjenog starca. Arapski barkari. oko ladje susreću ih tmurnim i mrkim pogledima. Cijonistički činovnici ne zatajuju im da će morati poći trnovitim putem. Ali smiješak s njihovih usana ne nestaje i njihove ruke ne smalakšu, jer golema je njihova vjera i snažna njihova nada u budućnost njihova naroda. Oni prodiru u zemlju ne obazirući se ni na kakove pogibelji i oskudijevanja, kao da osjećaju zaštitu božanske ruke nad njihovim glavama. Kao dobro sjeme, koje pada na plodno tlo. sije udes ove ljude po cijeloj Palestini, da uživaju nlodove svoga mirnoga rada. Pred našim se očima zbiva jedno od božjih čudesa. Ispunjavaju se riječi proroka, koji dovikuje kroz tamu stoljeća svome narodu . Ne boj se, jer ja sam s Tobom! S istoka donijet ću Tvoju djecu, a sa zapada ću je prikupiti. Reći cu sjeveru: daj mi je! a jugu: ne zadržavaj je' Dovedi moje sinove iz daljine i moje kćerke s kraja svijeta.« (Ješaja 34, 5 —6.)

Keren Hajesod

Direktor Wassermann predsjedatelj njemačkog Keren Hajesoda. Kako smo već izvjestili, učinio je njemački apel na Keren Hajesod dubok dojam. U mnogim je općinama odmah iza objelodanjenja Manifesta stvoren posebni Keren Hajesod odbor, koji će pospješiti priključak svih prijatelja Keren Haje-

BROJ 11.

i?. 1 D O V«