Židov

ŽIDOV

GLASILO ZA PITANTA ŽIDOVSTVA

Balfourovo pismo dru. Weizmannu

4, Carlton Oardens, Pali Mali 7. marta 192.?. Vrlo poštovani dr. Weizmanne! Neobično žalim, da mi je us’ijed nepredvidjene i neodgodive raspoložbe mojega vremena nemoguće, da učestvujem u skupštini, koju je engleska cijonistička federacija namjeravala da priredi dne 13. marta, a u kojoj bih bio toliko rado go vorio. Air ja sam sretan, što mogu reći, da je to sa stajališta cijonističke stvari posve nebitno. Ništa, što bi se moglo da kaže u Oueens Hallu i ništa, što bi auditorij, kojemu bi imao čast da govorim, mogao učiniti, ne bi moglo da uveća snagu i vri jednost Chmvhilove nedavne izjave. Ni Vi a ni ja nijesmo nikad sumnjali, da je deklaracija od 2. novembra 1917. još uvijek izraz politike ove zemlje Ali u medjuvremenu ni jesu manjkali pokušaji, da se u nju ili nešto interpret se. česa nije nikada sadržala, ili da joj se oduzme legitimni smisao. 'asna i državnička izjava državnog sekretara za kolonije učinit će, kako se nadam, svim takovim pokušajima kraj, i prijatelji cijonističkog pokreta smiju, baš kao i ja, ma da ne potcijenjuju poteškoće, koje se imaju da svladaju, gledati s pouzdanjem u budućnost u pogledu uspjeha pokreta. Vaš odani

Arthur James Balfour v. r.

Borba o istinu

Engleski lord i novinar, koji je mislio, da je iza dvodnevnog boravka u Palest ni upoznao suštinu svih političkih, socijalnih i kulturnih problema zemlje, sigurno se nije nadao, da će svojim izvještajem koristiti jevrejskoj stvari. North* cliffov članak b'o je naime povodom, da su se javili odlični nejevrej&ki državnici i priznati vodje jevrejskoga naroda jasnim i odredjenm izjavama, koje temeljito pobijaju krive i zlonamjerne informacije neodgovornih jevrejskih i zavedenih arapskih elemenata. Osobito su važne za nas izjave engleskih državnika. One pokazuju ustrajnost i odlučnost dalekovidne engleske politike, koja se ne može maknuti s odredjenoga cilja pustim spletkama i praznim protestima. Riječi ovih iskusnih i prokušanih političara dobra su poduka za one, koji su u posljednje vrijeme govorili o klonulosti i zastoju u c ionističkoj organizaciji. Arthur James B a 1 f o u r, kojega se za Posljednje krize engleske vlade označi-

valo nasljednikom l loyd Georgea, upra.vio je početkom marta pismo dru. Weiz mannu, u kojemu naglašuje. da je deklaracija od 2. novembra 1917. još uvijek temelj britske politike u Palestini, te se ogradjuje proti pokušaj ma, da se ovoj deklaraciji podmetne drugi smisao, nego što ga je od iskona imala,. Ovo pismo imalo je naročitu tendene ju. da zadade udarac rovarenju arapske delegacije u Londonu i pisanju lorda Northcliffa, jer ga je Balfour napisao na poziv dr. Wcizmanna, da se izjasni o tim spletkama. Od jula prošle godine boravi u Londonu arapska delegacija, koja je zapravc predstavnik kršćansko-arapskog udru ženja«, da predobije englesko javno mišljenje za svoje ciljeve. Ova delegacija našla je u lordovima Sydenliamu i Islingtonu, koji su poznati- kao borci za plemenitu antisemitsku misao, časne štitnike. Glavni cilj ove delegacije je pobijanje Balfourove deklaracije. Osobito se uzvrpoljilo ovo društvo, .kad je objelodanjena osnova ustava za Palestinu. Predali su odmah ministru za kolonije NVinstonu Churchillu memorandum, v. kojemu protestiraju proti odredbama ove osnove. No posljedak ovoga memoranduma bio je za njih veoma žalostan. Mjesto, da su postigli anuliranje Balfourove deklaracije, za čim su išli. dobili su odgovorom Churchillovim dokumenat, koji po svojoj važnosti mnogo ne zaostaje za deklaracijom, jer sadrži autentično njezino tumačenje u potpunom skladu s politikom jevrejske narodne domaje u Palestini. Medju ostalim rekao je Churchill. da o budućnosti Palestine može diskutirati samo na temelj’u Balfourove deklaracije. O tome da ne može biti govora, da bi vlada Njegova Veličanstva uništila obveze, koje je sklopila s jevrejskim narodom. U tom odgovoru sadržani su principi imigracijonc polit ke britske vlade. To je tim važnije, jer oni dijelovi osnove ustava, koji govore o imigraciji, nijesu bili objelodanjeni. Imalo bi se osnovati imigracijono viječe Omigration Board), u kojemu bi bilo zastupano čitavo pučanstvo Palestine. Funkcija ovoga vijeća bila bi savjetovanje High Commissionera u imigracijonim pitanjima. Stanovište cijonističke organizacije zastupalo bi pred kom Sarom cijonističko predstavništvo u Palestini. Vrhovna odluka u spornim pitanjima pripadala bi britskoj vladi. Premda ne smatramo ovo rješenje najzgodnijim, ipak nam je ono dokazom, da britska vodi računa o jevrejskoj imigraciji u smislu deklaracijone politike. U isto vrijeme, dok su reakcijonami listovi piskarali o reviziji palestinske poli tike, pisao je generalni guverner Južne

Afrike princ Artur Conaught pismo kongresu južnoafričke cijonističke organizacije, u kojemu veli, da svi civilizovani narodi svijeta goje najveću simpatiju za obnovu Palestine kao narodne domaje jevrejakoga naroda. Iz Velikoga rata poznati general S m u t s, ministar predsjednik Južne Afrike, pozdravio je kongres takodjer toplom porukom. Ovo su sve glasovi vodećih ličnosti današnje britske politike, koji svijesni svoje odgovornosti naglašuju potrebu i volju za osnutak jevrejske domaje. Lord Northcliffe voli govoriti o džepovima engleskih porezovnika, pa će nas zanimati mišljenje Ramsaya M a c d o na 1 d a, jednoga od vodja LabourPartv u engleskom parlamentu, dakle poslanika radništva i srednjega staJeša. Macdpnald uputio se u Palestinu, da upozna tamošnje prilike. Premda je boravio preko tri tjedna u zemlji, rekao je uredniku »Haareca«, da je prekratko vfijeme, e bi mogao imati mjerodavno mišljenje. Time je htio pokazati, koliko može da bude ispravno m (šljenje lorda Northcliffa,, koji je boravio u Palestini 48 sati. Jevrej sko radništvo priredilo je Macdonaldu prigodom odlaska iz Palestine op-rosnu večer, na kojoj se Macdonald oprostio od jevrejskTi radnika značajnim govorom, punim oduševljenja za obnovu Palestine i za jevrejskoga radnika napose. High Commissioneru rekao je, da su jevrejski radnici nepobjedivi, jer se njihovo djelo, njihova ljubav i volja ne može Moramo se ovdje sjetiti lorda Northcliffa, koji govori o halucu kao bahatnom deranu. Glede arapskog pitanja rekao je, da vidi sve mogućnosti za sporazum izmedju Jevreja i Arapa. »Haarec« prpominje bilježeći izjave Macdonaldove, da su uspostavile ravnotežje, koje je bilo poremećeno Northcliffovim člankom. Tek sada nam je poznat sadržaj govora, koje su govorili britski ministar sir Alfred M o n d i dr. W e i z rn a nn na univerzi u O.vfordu koncem februara. Sir Mond oborio se na Northcl ffa oštrom ironijom. Rekao je medju ostalim doslovce: ... >Ovo je prava situacija, pa ako netko misli, da će se britska vlada ili britski narod na temelju pukih udaraca u bubanj ili telegrama o informacijama prigodom hitnoga posjeta kod serenissimusa (lord Northcliffa. Op. ur.), koji je dao svoje telegrafske upute o tome. što imade Engleska učiiiti u roku od 5 časova. skrenuti, taj nema pojma o zbilji.« Govori Monda i Weizmanna puni su zdravoga optimizma, svi jesnoga zapreka, koje treba svladati. Kada čitamo govore ovih ljudi ne možemo da nasmognemo- razumijevanja za sljedbenike Silvaina Levya, Josepha Reinacba i Ballina. za de Haana

Poštarina plaćena u gotovom.

GOD. VI.

UPRAVA I UREDNIŠTVO; ZAGREB, ILICA BROJ ?1 111. KAT. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU.

ZAGREB, 17. marta 1922. 17. adara 5682.

PRETPLATA : GODIŠNJE K 120, POLUGOD. K 60, CETVRTGOD. K 30. POJEDINI BROJ K 4.- IZLAZI SVAKOG PETKA.

BROJ 13.