Židov
je i centralnom glasilu pokreta brzi i neočekivani kraj. Jezične i druge teškoće sprječavale su da »Welt« ponovno izadje u prvašnjem obliku, ma da bi Egzekutiva cjelokupne organizacije trebala takovo reprezentativno glasilo. Organizatorni razvitak u našem pokretu doveo je do toga, da danas već gotovo svaka zemlja ima jedno ili više cionističkih glasila. Danas postoje oko 160 cionističkih glasila i časopisa u 20 razna jezika. Zaista ogromni razvitak u toku jednog četvrtstoljeća ! Ako cijonizam danas stoji na pragu svoga ostvarenja, onda to ne zahvaljuje samo jednom nizu sretnih okolnosti, već i glasilima, što ih je on tokom 25 godišnjeg rada stvorio. Mcdju ovima treba da ‘se u prvom redu sjetimo »Welt-a«, 1 ako više ne postoji ipak je ispunio ono,- što je njezin osnivač tierzl od njega iščekivao, kad je na kraju spomenutoga predgovora k 1. broju napisao : »Welt bit će glasilo muževa, koji žele da židovstvo iz ovog vremena povedu u bolja vremena«. H a a g, u mjesecu ijaru 5682.
Adolf Pollak.
O cijonizmu u Francuskoj
Za prosudjivanje cijonističkog pokreta u Francuskoj dvije su stvari vrlo značajne. To je neprestano spominjanje i slavljenje bivših vodja Herzla i Nordau-a, te opozicijonalstvo londonskoj Egzekutivi Cijonističke Organizacije. Nema gotovo sastanka pariške mjesne organizacije, na kojem jedan od govornika ne bi slavio Herzla ili Nordau-a. Dr. Marmorek u svlakom svom govoru spominje, kako le »zvijezda Teodora Herzla zasjala na pariškom nebu«, te kako su »upravo u Parizu« pisana djela, koja će oduševljavati generacije. Ovo neprestano slavljenje bivših vodja tako je očigledno, da svaki sastanak pariških cijonista podsjeća na »spomen-slavu« Herzlu i Nordau-u. Povod tome isto je tako jednostavan, ,kao što je žalostan. Današnje siromaštvo prikriva se spominjanjem »ljepših« dana. Francuski cijonista često si je svijestan. da ni iz daleka ne vrši sve one dužnosti, koje bi mogao i koje bi morao vršiti. U toj »grižnji savjesti« on upire prstom u one,_ koji su svoje dužnosti izvršili, ne bi li time i dokazao, kako se i u Francuskoj radi. U svom sadanjem neradu francuski cijonista pokazuje na minule zvijezde, kao da su one svojim sjajem iskupile mrtvilo i nerad jedne čitave organizacije. Za razumijevanje francuskog opozicijonalstva potrebno je poznavanje mentaliteta francuskog .Jevreja. U francuskog Jevreja postoji ono. što mi nazivljemo
»dvostrukom narodnošću«. On je Jevrej i Francuz istodobno i to više Francuz nego li Jevrej. Asimilacija uznapredovala je ponajviše u Francuskoj, u zeml]i bratstva, slobode i jednakosti*. Ta asimilacija bila bi danas već i posve provedena, da nije bilo onih strašnih pogroma u Rusiji i Ukrajini koncem devetnajstog i početkom dvadesetog stoljeća. Ovi su pogromi trgnuli iz asimilacije francuskog Jevreja, te je njemu krv braće sa istoka dokazala, da »sloboda, bratstvo i jednakost« nije jednako uživana po čitavom jevrejstvu. Herz! piše u Parizu: »Naši nas neprijatelji čine narodom« i ove su riječi značajne za čovjeka, koji je svoje najbolje godine proveo u Parizu. Francuski Jevrej, koji je već zaplovio strujom asimilacije, trgnu se na čas i digao glas prosvjeda. Djelomično osviještenje francuskog jevrejstva kivavo je platio veliki dio jevrejskog naroda na istoku, te se jedino onim teškim nesrećama i stradanjima po Rusiji, Poljskoj i Ukrajini ima da zahvali, da je Jeviejin skrajnjeg zapada Evrope osjetio pripadnost narodnoj zajednici. Ovakav je bio proces osviještivanja francuskog jevrejstva. On je ali udario snažnu značajku čitavom shvaćanju cijonizma u Francuskoj. Osviještenje izazvano samilošću i jedino samilošću nije moglo da urodi zdravim narodnim pokretom. Ovo prividno osviještenje urodilo je u Francuskoj filantropskim akcijama svake vrste (Baron Mirsch, Rothschild etc.), te cijonizam u Francuskoj i danas još nosi sve značajke jedne velike i dobro organizovane dobrotvorne akcije. Ja se ne mogu oteti dojmu, da francuski cijonista još i dajnas nakon San Rema gleda u cionističkom; pokretu filantropsko nastojanje, nešto slična kao spašavanje jadnih žrtava pogroma. Meni se čini, da francuski cijonista još uvijek ne uvidja, da se nama radi o »biti ili ne biti« te se on, još uvijek ne uvidjajući važnost momenta, zadovoljuje sitnim darivanjem za Narodni fond, te sastavljanjem francuskom pristojnošću redigovanih protesta prigodom vijesti o pogromima. Ovakovo shvaćanje cijonističkog pokreta naravno ne isključuje mogućnost, da sc francuski cijonista osjeća potpunim Francuzom Njegov »filantropski cijonizam« ne traži iskreno i otvoreno priznanje jevrejskom narodu. On kao Francuz »jevrejskog podrijetla« podupire materi-, jalno cijonistička nastojanja, kao što bi podupirao svaku dobrotvornu akciju, do čijeg mu je uspjeha stalo. On daruje, jer
ima »dobro srce* a ne zbog toga, što ga na to nuka njegovo »jevrejsko srce*. Spoznavši ovo, iahko je shvatiti opozicijonalstvo, koje karakteriše odnošaj izmedju francuske cijonističke organizacije i londonske Egzekutive. Francuski cijonista kao dobar Francuz ne voli En gleza. a jer u vodstvu cijonističke organizacije gleda branitelja engleske politike, to se konzekventno njegovo nepovjerenje naprama engleskoj politici proteže i na vodstvo cijonističke organizacije, čije je sjedište u Londonu. Ovog će nepovjerenja nestati tek onim časom, kad će francuski .levrej biti potpuno svijestan svog jevrejstva, te kad će prestati, da u cijonističkoj organizaciji gleda pod engleskim protektoratom organizovano »društvo za spašavanje istočnih levreja*. Sve do tog časa francuski cijonizarn predstavljati će uvenulu grami na snažnom stablu jevrejskog narodnog preporoda. L T Parizu, koncem maja 19 22. Vilo.
Jevrejski odgoj u školi i domu
(Nastavak.) Kako je poznato postoji sefardski, aškenaski i poljski izgovor osim mnogih drugih, koji su se okolici asimilirali. Djeca zapadnih jevrejskih škola, učila su do sada čitanje molitava i biblije u aškenaskom izgovoru, djeca poljske na poljskom, a djeca španjolskih općina na sefardskom. Otkad je jevrejski jezik prodro u masu i otkad s njime govori velik broj Jevreja, osjetila se potreba jednog jedinstvenog izgovora i prihvatio se onaj, kojem pripada budućnost, a to je sefardski. Vodje će religijoznih institucija primjetiti, da djeca ne mogu, da prate službu božju. Pa i sad s dosadanjim aškenaskim izgovorom ne mogu djeca da prate i razume i dio tore, koji se čita. Razlika je u aškenaskom i se-
skom i srpskom jeziku, ijekavsko i ekavsko narječje. Dopustiti ćete, da će Hrvat Srbina usprkos te razlike lako razumjeti, pa zato smijem da tvrdim, da će djeca razumijevanjem pratiti službu božju i čitanje tore, ne zato što znadu sefardski ili aškenaski izgovor, već zato, što znadu jevrejski. U tome leži razlika izmedju dosadašnjeg i sadašnjeg načina. Djetetu, koje je dvije godine ozbiljno jevrejski učilo, lahko će učitelj rastumačiti razliku izgovora, da uzmogne kod službe božje čitati uobičajnim izgovorom, a razumjeti će je svakako. Jevrejski jezik nije jezik, koji je ograničen samo na službu božju, to je živi jezik sefardskog izgovora. Ne bojim se, da djeca ne će znati molitve aškenaski čitati, tek se bojim, da ih djeca po staroj metodi, na aškenaskom izgovoru ne će razumieti i izgubiti će interes, da ih čitaju. Moderni naš jezik ne pruža im samo moviHiL- ii naš Hnševm
rad. Od vas, koji ste odgojeni u doba, kad nije jevrejska renesansa do vas doprijeti mogla, od vas tražimo, da vi, odgojitelji naše budućnosti. shvatite veličinu vremena. Niste imali te sreće da sami na sebi osjetite razvitak jevrejske literature, ali zadaća je roditelja, gledati u budućnost i pružiti djeci ono, što je njima manjkalo. Roditelji treba da budu svijesni, da je jevrejski jezik i njegova literatura snažan jevrejski kulturni faktor, koji veže dijete uz jevrejstvo i učvršćuje u njemu čovjeka. Jevrejski jezik i njegova literatura su najvažniji, ali ne jedini zahtjevi, koje stavljamo jevrejskom odgoju. Povijest naša predaje se teko, kao da ne postojimo više, kao da nismo i danas vezani na prošlu povijest i kao da ne stvaramo i danas povijest. Učimo našu povijest kao što učimo povijest Babilonaca 1 Egipćana. Povijest naša ne smije da bude nas priča propadaiućeg. mrtvog naroda.
Židovski dualitet Iz govora H.N. Bialika.
1. Ne treba mnogo riječi trošiti o dualitelu n samoj židovskoj psihici. U dualitetu kao bitnosti židovskoga naroda spoznali su mnogi istraživači našu narodnu osebinu. U ovom dualitetu spoznaje se izvor naše najveće nesreće i nevolje, ali i izvor našega bogatstva i naše snage. U našem dualitetu. To znači u istodobnom vladanju dviju temeljnih tendencija, koje u duši naroda djeluju jedna protiv druge. Ovaj dualitet čini dušu naroda bojištem, pozorištem neprestanog hrvanja. Ovo hrvanje slabi narod ; ove se dvije tendence proganjaju. pobijaju i medjusobno brišu i slabe, a time brišu i slabe fizionomiju naroda. U jednu ruku obogaćuju ove tendencije, koje se medjusobno bore, sadržaj našega naroda, ne daju nam da mirujemo i drijemamo. Obe protivne sile postaju svojim spajanjem plodonosne. Narod biva po njima mnogostran i mnogobojan. U čemu se očituje dualitet u židovskome narodu? Ne treba mnogo' da tražimo i da se gubimo u daljini. Pojavio se u svim glavnim i uzgrednim pojavima židovske istorije. Treba se samo sjetiti obih vječnih tendencija, kojemu se stopile u jedno u duši naroda, od kojih je jedna uvijek u dizanju a druga u opadanju. Mislim na onu rasprostiranja, rasuli i oa onu okupljanja i koncentracije. Oba ova smjera udarila su svoj žig cijeloj našoj povijesti od početka pa do kraja.
2
»ŽIDOV«
BROJ ?4—5 2.