Židov

koji se potpunoma predavaju svojim idealima. Ona ima pravo, da zauzima kritični stav prema svemu, što u židovstvu biva. Njezina je organska funkcija i dalje i uvijek odredjena njezinim apsolutnijim, beskompromisnim stavom prema idealima u njihovu praktičnome provadjanju. Nezadovoljstvo omladine s toga je gledišta dragocjen stvaralački faktor: negativni stav protiv socijalno-etskih negativnbsti oportunizma. Ali kao saradnik omladina će najbolje izvršivati tu svoju funkciju. Ne sa visokog pjedestala, već ulazeći u redove radnika; namičući sva sredstva koja trebaju njezinu narodu: podredjujući se zadacima časa potpuno. Njezina će riječ važiti to više, što više predanosti bude dala obnovi svoga naroda. 1 to više ona će smjeti i moći da traži, da se vodi računa o postulatu za čistim ostvarivanjem idealnih koncepcija. Jer to ostvarivanje stoji do veličine spremnosti na žrtve.

Problemi obnove galutskoga židovstva

i# * i. Židovski narod živi već tisuće godina u galutu, bez domovinske grude, rasijan po stranome svijetu. Ovo je progonstvo katastrofa i samo po sebi, jer je narodu uzeta zemlja i po različnim izravnim i neizravnim posljedicama: neprijateljstvu tudjinske okoline, progonima, nezdravome razvijanju, neproduktivnosti i kržljavosti cijeloga života. Životna je snaga židovskoga naroda toliko golema, te narodni organizam nije nestao u tome stadiju neprekidnih nesreća. Životni je nagon židovstva uzrokovao pojave, koje su bile potrebne za održanje naroda, ma da su mu krnjile bogatstvo životnoga izričaja. Židovstvo se nije moglo uzdržati

*) Donosimo ove člatlke iz krugova omladine povodom 111. omladinskog kongresa. a ~ cjelovito, pa se održalo jednostrano zakržljale. Židovski narod nije mogao da ni živi normalno, to jest, da svaka sitnica a. svakidašnjega života bude narodnom i- vrednotom sama po sebi bez posebnoga i- isticanja, pa je morao ida S'e zadovolji n nekim vrstama životnih mogućnosti ida svakoj sitnici, što je bila u tome krugu a njegova života, dade židovsko ime, ne bi ii li je tako učinio židovskom, ne bi li tako • sred galuta imao naknadu pravoga, bogatog i punog, narodnoga života. : * Uopće je oznaka progonstva i rasijanosti u tudjini posve jednostrano isticanje nekih vrednota i posve jednostran način života. Gdje toga nema, brzo nestaje narodnih veza, pojedinci se za narod izgube. Ta je jednostranost svih prognanih naroda i rasijanih narodnih dijelova bila potrebna osobito zbog toga, što do nedavna ne bijaše narodne svijesti, koja izravno veže pojedince bez posredništva uniformiranih oblika i stege jednakih životnih prilika.- Zato se svi prognani narodi i narodni dijelovi razvijaju posve jednostrano prema onome stanju, u kojemu se rasijaše, ili nestaju. Mi smo živi. Zato smo bili i još smo jednostrani. 1 * ! U židovskom se narodu oduvijek ; hore dvije struje, tjelesno svjetovna i i duševna (ne duhovna!). U najodlučnije i doba naše povijesti, gdje se borilo o ži- j vot židovstva, prevladala je u narodu du- c ševna struja. Možda to bijaše samo slu- f čaj, možda bi iza .kratke premoći đušev- \ noga naziranja opet zavladalo fizičko- b realno shvatanje. To bi se bilo moglo do- !j goditi, da je narod ostao na svojoj gru- ž di, gdje bi ovo svjetovno naziranje imalo C mogućnost života i borbe protiv jedno- d strane duševnošti. Pa i ako ta duševnost o: izvire iz vječnoga bića židovstva, ipak b mu do onda nije bila jedino ispoljenje i d: potpuna oznaka, nego bijaše jedna stra- u< na njegova bića, kojoj se cijelo vrijeme m

i- njegova života protivila svjetovna struja ■ a r> a je dakle njegov vanjski, animalni žia vot bio i dalje prirodan, da je obuhvata« ti sve vrste privrede, morala bi da nastane a neka rezultanta protivnih sila. No u gaji lutu je moralo da dodje do jednostranoga a isticanja duševnosti, jer je ona pred prati vi početak sadašnjega bila zavla'i dala, pa je time postala temeljem cijeloga a daljeg života i razvitka. Ta u dugim borbama izginu najzdraviji narodni dio, koji bi se bio mogao da bori protiv pretjeranosti duševnoga naziranja. Što ostade, ne . imadjaše mnogo razumijevanja tjelesne realnosti. Smijenio pače reći, da se i ona i snaga, što bi u normalnome životu bila protuteža duševnosti, u gajutu borila za nju, jer je zaista samo jednostranošću bio narodni bitak omogućen. Ta je jednostranost dvostruka, jer su joj i uzroci dvostruki. Jedan je uzrok vanjski. To je ograničenje lične, vjerske i gradjanske slobode zbog mržnje i prezira stranih naroda. Posljedica je prisilna jednostranost zvanja. Ova su mešetarska zvanja tako savršeno otrgnula masu židovskoga naroda od zemlje, te njegov unutarnji život i nije mogao da bude zemaljski. Mjesto vanjskoga svijeta, gdje bijaše prezren nifković, vezan neprijateljskim zakonima, morao je da izgradi irealni svijet pojmova, gdje je bio vezan samo zakonima logike i etike. Drugi je uzrok u samome židovskome narodu; On je i htio da izgradi posebni, svoj svijei, da se ne bi izgubio medju narodima. Na početku galuta bijaše jednostrano duševan. 1 zato je birao službe, - koje nijesu bile vezane o tjelesne sposobnosti, o zemlju ili o organizam naroda, u kojemu je živio. Tako se ova dva faktora pomažu. Gdje Židovi još i nijesu bili jednostrano duševni, gdje su još imali zdrav životni osjećaj, ondje im neprijatelj zakonima brani zdrav život. Gdje bi opet i mogli da slobodno izabiru zvanja, da slobodno udese sav život, oni su jednostrani, te se ne koriste raznolikošću životnih moguć-

Feuilleton

JEZIČNI ODNOSA)! IZMEDJU JEVREJA I STARIH GRKA.

Piše: dr.

M. Margel (Zagreb.)

(Nastavak.) Držalo se, da se u grčkom kultu dadu dokazati isključivo utjecaji Fcničana. No lo je mišljenje sve više uzdrmano, jer pored čisto mitskih pojava feničke mitologije nailazimo kod starih Grka na kultske oblike, koji su preuzeti iz jevrejskoga bogoslužja. Brojni pokušaji, da se homerski »neos* (hram) protumači iz grčkoga, pdkazaše jasno, da taj put nikako ne vodi cilju. Ta već sam lioffmann (Geschichte der griechischen Sprache, Leipzig 1911., I. str. 15.) priznaje, da to nije grčka riječ, no ne može da joj ustanovi podrijetla. Nema nikakove sumnje, da se u tom nazivu za hram krije jevrejska riječ »nave« (por. naročito 11. Mojs. 15, 13; Jerem. 10, 25). Jevrejski je hram s oznakom »nave« značio »stan božji (por. I. kralj. 8, 27 i si.). Istočni kultsk! pojam preuzeli su Grci od Jevreja: isto tako čini se, daje naziv »bomos- za »žrtvenik« preuzet iz jevrejskoga »bama« (por.. H. kralj. 23,15). Žrtveno og-

n j i š te, što je služilo za kult heroja i mrtvaca, zvalo se »eshara« ( Ta riječ, koju je i sam ti. Lewy (na pom. mj. str. 68. i si.) posvema krivo shvatio, nije ni arapska ni fenička, već jevrejska riječ »azkara ( mstK ), što znači na uspomenu- (por. 111. Mojs. 2, 29 i češće), ili se u tom možda već krije riječ »hazkara (por. Talm. bab. Nedarim 7 b, Šulhan aruh Orah Hajim, § 621., odsjek 6.), koja se uobičajila u pobiblijskoj jevrejštini kao naziv za zadušnice, a znač; uspomena-, štošta nas upućuje na to, da su nekoć u staroj Grčkoj pored feničkih religijozhih himna bile rasprostranjene i takove jovrejske himne. Slavni je pokojni semitoiog D. ti. M u 11 e r otkrio, da strofa i antistrofa, što su ih upotrebljavali grčki tragici u svojim korovima, i ritmički i sintaktički, a i misaono podsjećaju na besjede jevrejskih .proroka. Bit će, da su stari Grci s feničkim i jevrejskiin religijoznim kultima prenijeli korove i izmjenične pjesme (por. D. H. Miiller, Die Propheten, Wien 1896., I. str. 220. 243.). Aleksandrov je pobjedonosni pohod Azijom bio udario temeij obogaćenju jevrejskoga jezika grčkim duhom i grčkim tudjicama. Dok su dotada, t. j. do 4. vije-

ka pr. Kr., grč. jezik i grčka književnost bili pod utjecajem Feničana i .levreja, stala je sada jevrejština u sebe poprimati i hebraizovati grčke elemente. No upravo je posredovanjem grčkoga jezika potrajao i dalje utjecaj jevrejskoga jezičnog duha na grčki jezika Ne šarao u Aleksandriji, već i u Judeji približio se grčki jezik svo-. jim blještavim sjajem toliko židovstvu, te je ovo moralo očekivati, da će nestati u helenizmu. Uz jevrejštinu, koja se u Palestini gajila i njegovala, valjalo je i grčkom jeziku u svemu omogućivati opstanak. Grčki je jezik nastojao da s grčkim znanjem i mišljenjem prodre u sve ikutiće židovskoga života. Neosporna je naime činjenica, da su palestinski Židovi bili prvi, koji su priredili grčki prijevod petcknjlžja, takozvanu septuagintu, da pokažu Grcima izvor mudrosti jevrejskoga naroda, te ih prinude na poštovanje pred židovskim mišljenjem. Tim su prijevodom veoma mnogi biblijski izrazi (hebraizam) znatno utjecali na grčki jezik. Mnoge su grčke riječi tek putem jezika septuaginte zadobile svoje etske pojmove i značenja, što ih inače nijesu poznavale. U duh grčke ljepote unio je jevrejski jezik etske elemente (por Z. Frankel. Vorstudien zu der Septuaginta, I.eipzig 1841., str. 8, i si.;

»ŽIDOV«

BROJ 35.