Židov

šali sa jednogodišnjim obvezama u namjeri, da to kroz 5 godina ponovimo. Stekli smo dobrih iskustava, koja opravdavaju povoljne rezultate. To bi dakle i drugdje moralo ići. Da li je maascr doista uvijek pravi pravcati maascr? Tko bi to uvijek mogao tačno znati? Mi znademo kod nas dosta slučajeva dakako upravo kod manje imućnih najsavjesnijeg maascra. Znademo, da je to čestoputa žrtva. Nu upravo to je njegova vrijednost. Od zahtjeva maascra ne smijemo odustati, jer bi time kompromitirali Keren Hajesod i onemogućili bi unaprijed svaki uspjeh. Razumijem i odobravam prcdlog dra. Ruppina, da se kod I. C. T.-a osnuje emisijoni odjel za sve lukrativne, rentabilne stvari. Nu upozorujem, da bi se tu dobivao novac, koji nam je potreban tek u drugom redu, nakon što se pokriju »nacijonalni radovi«. Tražim prioritet za ove potonje, dakle i kod akvizicije novca. Tko da dade novac za opće zadatke, ako ih može »rentabilno« uložiti? Pri čemu ne valja zaboraviti, da i rentabilna poduzeća mogu tek onda da budu rentabilna, ako su prije izvedene »nacijonalne« radnje, koje omogućuju jaku imigraciju Zidova, jer će o njihovom konzumu sa evropskim standard of iite (a ne o čednom arapskom konzumu) ovisili još dugo rentabilitet industrije, obrta i trgovine u Palestini. Emisijoni odjel 1. C. T. smjet će dakle da akvirira samo kod onih Zidova, koji su već dali za Keren Hajesod ili gdje su svi pokušaji akvizicije za Keren Hajesod ostali definitivno bezuspješni. Mnogo se govorilo o privatnoj inicijativi. Ja sam joj vrlo sklon. Nu upravo zato najodlučnije odbijam pomisao, da se ona, da se trgovina i industrija podupiru iz Keren Hajesoda. Taj nacijonalni novac imade sasvim druge zadatke, a ne da omogućuje pojedincima dobru egzistenciju tj. rentabilan rad na privafnokapitalisličkoj nijedan slučaj, da se privatnom kapitalu priječio ulazak u zemlju. Ako privatni kapital nije u još većoj mjeri ušao u zemlju, ne može se krivnja bacati na našu »administraciju« ina naše »metode gospodarstva«. Privatni kapital naprosto još nije u većoj mjeri našao u zemlji one pretpostave, koje traži. Nu pritome ne valja pomišljati na pretpostave, što ih kapital inače obično traži. Danas može kapital svagdje na svijetu vrlo dobro raditi. Židovski kapital, koji danas ide u Palestinu, odriče se u pogledu sigurnosti i ukamaćenja a priori onih mjerila, što ih inače postavlja u svojim kalkulacijama, jer dobiva i traži za ovaj minus sigurnosti i unosnosii jedan ekvivalent u tome, što kapitalu daje svijest, radost i zadovoljstvo saradnje oko izgradnje narodne domaje. Vrijeme mi je isteklo, moram završiti i ako bih imao još gdjekoju Dozvolite, da barem glede Keren Hajesoda formuliram donekle svoje stajalište. Keren Hajesod na principu maasera mora ostati i može uspjeti, ako se rad svede na pravu matematičko-organizatornu formulu: treba popisati sve Židove, razdijeliti ih u minjanime, u grupe po s—lo ljudi, u svakoj grupi po jedan čovjek pripravlja teren, dok ne dodju glavni akviziteri, koji rade od čovjeka do čovjeka. Taj posao iziskuje mnogo vremena i mnogo ljudi. Keren Hajesod se ne pravi na skupštinama. Da dobijemo dovoljno novčanih sredstava treba nam dovoljan broj saradnika, ljudi, koji ne daju samo maaser u novcu, nego i maaser u vremenu i radu! Meri ms k i polemizuje oštro protiv dra. Gottlieba i upućuje na to, da je za Keren Hajesodski rad izvanredno štetno, da se na taj način radi protiv palestinskog budžeta. Dr. Gottlieb je bio šef propagande za Keren Hajesod u Poljskoj. Otale loš uspjeh. Dok je budžet radničke kolonizacie skraćen, dalo se mizrahiju 11 hiljada funti, premda je jasno, da nema specijalne mizrahij-kolonizacije. želimo zbiljskoj privatnoj inicijativi svaki uspjeh, jer znamo, da se i s time stvaraju radne mogućnosti, ali to ne smije da ide na račun Keren Hajesoda.

Schockeno referat. Hoću da kao jedini član Gospodarskoga savjeta, koji je zadnje godine bio u Palestini dadem kratki izvještaj. Želimo li da se zabavimo gospodarskim pitanjima Palestine, treba da promotrimo osnovne činjenice. U prvome redu siromaštvo zemljo, Sto se očituje uf tome da je gospodarstvo, obrt, industrija i trgovina nerazvijena. Drugo, što je zemlja mala. Jišuv je gospodarska jedinica, koja odgovara malom gradiću u Njemačkoj. Treća činjenica na koju treba da se za sada obaziremo, jest visoka egipatska valuta, koja do sada u zemlji nema jednake kupovne vrijednosti. Roba i službe odviše su skupe, te bi se moglo u zemlji razviti gospodarstvo. Četvrto, Palestina je kolonijalna zemlja u koju dolaze ljudi iz drugih zemalja s drugim zahtjevima i s drugim potroškom. U zemlji se ne računa s njihovim potrebama. Razvitak pokazuje doduše postepeno iščezavanje tih značajka. Duduci da imamo cilj. da postanemo urodjenici te zemlje, treba da znamo, da moramo malo po malo napustiti evropejski način života, te da se asimiliramo karakteru zemlje. Stojimo pred zadatkom, da na novo započnemo gospodarstvo zemlje. Ima mnogo zadaća, koje inače država izvršuje; izgradnja luka, elektrifikacija, majdani itd., sve su to zadaće, koje možemo da izvršimo samo velikim financijalnim akcijama. Mi hoćemo, da ove finapcijabie akcije imadu nacijonalnu konstrukciju, a time im oduzimljemo u izvjesnom smisiu jedan dio iinancijalne tržne sposobnosti. Novčar gubi povjerenje, kad treba da pravi poslove, kod kojih je odlučna poreci posla još neka nepoznata veličina. Bit će to težak i polagan put, da dodjenio do uspjeha. Gore navedene činjenice donose sobom da osnivanja industrijalnih poduzeća nailaze na mnogostruke poteškoće. Svcko društvo mora računati time, da kod izgradnje ima izdataka i investicija,, čija visina nastaje iz činjenice, da se u zemlji prvi put provadjaju ovi radovi. Uzmemo primjerice iskorišćivanje sumpornih vrela u Tiheriasu. I u zemljama, koje leže u središtu centralno-evropejskog prometa, propadaju često osnovana lječilišta, nastaju. veliki gubici za utemeljitelje, dok malo po malo ne nastupi uspjeh. Meni se čini, da bi bolje bilo, da uočimo gospodarske mogućnosti malih industrija. Ne će direktori akcijonarskih društava biti nosioci prvog gospodarstva u Palestini, već gospodarski haluc. Pod tim razumjevam čovjeka, koji stoji na eksponiranom mjestu, koji se odrekao ugodnog života, koji počinje s malim pomoćnim sredstvima (tehničkim i financijalniml, rad. te je sposoban, da ga provede. jer ima stručnog znanja. Taj će pijonir kao upravitelj poduzeća dati takt radu. Samo takova poduzeća imat će ekonomski temelj. Najlakše važe u Palestini egipatski funt. ako treba njime platiti obrtničke poslove. U zemlji mora da se jača obrt. Stoga moramo veliku pažnju obratiti tehničkim popravcima i akcijama zadružnog smjera. Za malu industriju i obrt valja stvoriti dovoljno snažni kreditni institut. Svjetla je tačka produktivna zadruga radnika, misrad haavođot haciburijot. Njezina je konstrukcija i odlučnost radnika, da se aklimatiziraju životnim prilikama Palestine, daje jcj kvalitet.

Posebna je vrijednost u tome, da radništvo ovdje ima prvi put prilike da vodi gospodarstvo koje sili, da se prave kratkotrajni zaključni računi. Ta mogućnost jasnih gospodarskih obračuna nažalost ne postoji kod poljoprivrede. Ako se pita za vrijednost poljoprivrede moramo naglasiti, da Palestina ne će nikad biti. židovska, ako ne će imati odgovarajući udjel na zemljišnoj produkciji. Zadaća je naše i naredne generacije, da tu nešto stvori. Mnogo toga još nam nc dostaje. Razliku izmedju naših kolonista i seljaka i seljakinja, koji već vijekoviraa žive u zemlji, moći će se ukloniti tek odgojem kroz decenije. Nedostatak kvalificiranih seljakinja dovelo je dijelom d» toga, da se morala umjesto pojedinačnog gospodarstva osnovati kvuca. Kvuca j« legitimni pokušaj Zidova da prodru u poljoprivredu. I pri tome nailazimo na mnoge poteškoće. Što se u zemlji stvara, nij# se razvilo iz teorija, nego iz života. Mnogi vodja radništva, još jc prije kratkog vremena zastupao stajalište, da se i * kvucot ima plaćati prema radu, a ujedno svi su složni, da je naseobina neprovediva bez učestvovanja s vlastitim kapitalom. U tome već leži princip selekcije, jer sc radi o uštedama radnika. Ne smije se dozvoliti da se miješa okupacijona metoda s metodom naseljivanja. Ova su tri zakona napuštena i morali su se napustiti. Odatle nastaju razne poteškoće. Uvedenje poljoprivrede je gospodarski akt, ikoji traje 5 do 8 godina, dok iz rezultata možemo doći do gospodarskog obračuna. I zato je najtačnije polaganje računa potrebno kod izgradnje. Nije bilo moguće, da se kritički ocijene produkcijone forme poljoprivrede, ali se mogla kopsumpcija, koju smatiarn svojim radnim noljem. Na' šao sarn, da u konsumu ne postoje opažanja ekonomičnosti kod kvocuta. Tu bi mogli mnogo pomoći uvidjavni radnički vedje. S velikim zadovoljstvom vidio sam uspjehe kućanske škole gospodje Meisel n Jafi. Židovska će seljakinja istom doći, kad će njezin tip postati idealom židovske žene. Tu će se morati promijeniti mnoga naziranja. Izvjesna je poteškoća i u tome, da se nijesu radovi iz nužde strogo dijelili od regularnih radova. To bi se bezuvjetno moralo provesti. Odjeli a'ije, rada i poljoprivrede, koji se time bave, pretpostavljaju gospodarsku spremnost uprave, koju uvijek ne nadjemo. Govornik se zatim obraća pitanju či • novništva i ističe, da je u Palestini vrlo teško stvoriti pravi izbor činovnika, jer je radno tržište vrlo maleno i jer se ljude baca na ulicu, ako im se odkaže. K tomu dolaze drugi faktori. Govornik prikazuje kao primjer prilike u knjigovodstvu, gdje je pred dvije godine stvoren uzoran sistem knjigovodstva, prilagodjen teškim prilikama i odgojen stop činovnika, koji bi se danas, gdje je stvar već uredjena, mogao reducirati. Drugi je primjer robno odjeljenje, koje je bilo pokušaj, da se niske valute raznih zemalja iskoriste za nabavu robe. Pokušaj nije uspio, jer sc nijesu mogle ovakove dalekosežne poslovne transakcije vanposlovno provesti. Nedostaje nam ono, što samostalni gospodar čini iz nužde. Stoga moramo zabaciti sistem komisijone odluke u tim stvarima, jer se umanjuje odgovornost. Pored

BROJ 40—41,

jŽ 1 D O V*

7